Tri vijesti o kojima se priča
Boriti se za naslov prvaka i biti obožavan od vojske fanatičnih navijača san je svakog trenera. Upravo to u Teheranu proživljava Branko Ivanković. Cijenjeni hrvatski stručnjak u Iranu je velika zvijezda. Trener je Persopolisa, najpopularnijeg iranskog kluba.
"Ja sam strašno ponosan da sam trener jednog takvog kluba. Klub koji ima gotovo 40 milijuna navijača, ne simpatizera nego navijača, kojima je Persopolis i doručak i ručak i večera i krv i srce i sve. Koji su zaista vatreni, koji žive za taj klub. I posebno kad imaš rezultate onda je to jedno veliko zadovoljstvo i sreća", rekao je Ivanković u ekskluzivnom intervjuu s reporterom Nove TV Sašom Lugonjićem.
U Persopolis je stigao u završnici prošle sezone, a na startu ove proživljavali su teške trenutke.
"Na početku sezone je bila poprilično teška situacija. S puno problema smo ušli u sezonu. Dogodilo nam se da nam je kapetan momčadi preminuo, tako da čitavu sezonu imamo velikih problema. Ali, uz jedan veliki rad, veliko poštenje igrača, došli smo u situaciju da se zaista borimo za prvo mjesto", naglašava hrvatski strušnjak, a na njega se nadovezao trener vratara Igor Panadić.
"Kada smo došli ovdje bilo je puno loših rezultata. U četiri utakmice smo imali jedan bod, ali smo imali samopouzdanja, Branko je stalno ponavljao da ćemo biti prvaci".
U posljednjoj utakmici, u najvećem derbiju Azije pred 100 tisuća ljudi pobijedili su gradskog rivala Esteghlal i četiri kola prije kraja su preuzeli vrh ljestvice. Euforija među navijačima Persopolisa više se ne može obuzdati.
Ivankovićev pomoćnik Karim Bagheri, proslavljeni iranski reprezetativac koji je igrao u Bundesligi i Premierligi, posebno naglašava ulogu našeg trenera:
"Kada je stigao ovdje Persopolis nije bio u sjajnom stanju. Malo po malo postajali smo sve bolji, a uloga gospodina Ivankovića bila je itekako vidljiva i značajna. Ljudi su zbog toga zadovoljni, te ga ubrajaju među najbolje trenere i sportske ličnosti koje trenutačno rade u Iranu".
Rad i život u Iranu mnogi u Hrvatskoj doživaljavaju kao opasnu avanturu u nesigurnoj zemlji. Ivanković, koji je u Teheran prvi put stigao još 2001. godine kao pomoćnik Ćire Blaževića, a potom četiri godine samostalno vodio reprezentaciju, uživa u životu u iranskoj prijestolnici.
"To je jedna zemlja koja živi najnormalniji život. Jedna zemlja koja je izuzetno sigurna, usudio bih se reći jedna od najsigurnijih zemalja na svijetu, gdje pojam terorizam ne postoji. Bilo kakvi incidenti takve vrste gotovo je nemoguće očekivati da se mogu dogoditi", rekao je Ivanković.
Teheran je metropola u pravom smislu riječi. Užurbani megalopolis, u kojem se kao i u drugim velikim gradovima itekako vidi razlika između društvenih staleža. Elitni restorani i šoping centri središta su društvenog života višeg sloja, no žila kucavica teheranske svakodnevice samo je jedna - Bazar.
Čak 200 tisuća trgovaca ovdje prodaje praktično sve što možete zamisliti, a dnevno ga posjeti do dva milijuna ljudi. Dolazak s Brankom Ivankovićem na takvo mjesto nemoguća je misija.
"Iran ima 80 milijuna stanovnika, a od toga su 50 milijuna navijači Persopolisa. Znači, Branko ima 50 milijuna svojih obožavatelja", objasnio je jedan od navijača.
"Svakom godi jedna takva pažnja. Jedna pažnja, jedno poštovanje. Neki put, u nekim situacijama, malo i zasmeta, ali generalno ipak na neki način svi mi volimo jednu takvu pažnju, jedno takvo poštovanje, jedno takvo priznanje da nešto što radiš ljudi poštuju i cijene i da uvažavaju", zaključio je hrvatski strateg.
Branko Ivanković u Iranu je definitivno poštovan i cijenjen. U očima navijača Persopolisa i mnogo više od toga. Vrati li na Azadi stadion i naslov prvaka, 62-ogodišnji hrvatski stručnjak bez ikakve će sumnje steći status besmrtnosti u jednom od najpopularnijih azijskih klubova.
