Na današnji dan, 19. ožujka 1980., odigrana je uzvratna utakmica četvrtfinala Kupa prvaka između Hajduka i HSV-a. Splićani su na Poljudu slavili s 3:2, ali Nijemci su prošli dalje na temelju pravila postignutih pogodaka u gostima, jer su u prvoj utakmici na svom terenu ostvarili pobjedu od 1:0.
Još jedno u nizu (nesretnih) ispadanja Hajduka - činit će se nekome tko nije dovoljno upoznat ni s Hajdukovom poviješću ni s kontekstom te utakmice, kao i svima onima koji se u to doba nisu rodili ili su bili premaleni da bi se sjećali tog okršaja.
To da je Hajduk nesretno ispao taksativno jest točno, međutim sve one okolnosti koje su pratile taj dvoboj, a u konačnici i tijek događanja na terenu, dale su mu predznak antologijskog.
Nesretni kraj zlatnog desetljeća
Ta sezona (1979./1980.) trebala je zaokružiti zlatno Hajdukovo desetljeće, najuspješnije u klupskoj povijesti. U tim 70-im godinama prošlog stoljeća Splićani su osvojili četiri naslova prvaka, osvojili pet (uzastopnih!) kupova, igrali najbolji nogomet u Jugoslaviji i na kontinentalnoj sceni polučili pregršt respektabilnih rezultata.
Povratak Tomislava Ivića, trenera koji je udario najsnažniji pečat tim uspjesima i stilu igre zbog koje su Bili stekli veliki broj simpatizera diljem bivše države, označavao je novu nadu da Hajduk napokon neće ostati kratak za jedan gol, odnosno da će se na kontinentalnoj sceni ravnopravno potući za jedan europski trofej.
Kao prvak države Hajduk je u tadašnjem Kupu prvaka u prvom kolu za suparnika dobio turski Trabzonspor i u obje ga utakmice pobijedio s 1:0. Drugo kolo donijelo je sraz s danskim Vejleom, gdje su Splićani sve riješili već u prvoj utakmici, uvjerljivim trijumfom od 3:0 u gostima. Uzvrat je bio samo formalnost i nitko nije previše mario što su Danci na Poljudu slavili s 2:1, bilo im je to nedostatno za neko veliko iznenađenje.
HSV sa Zebecom, Buljanom i Keeganom drhtao na Poljudu
S nestrpljenjem se čekao ždrijeb, a on je donio - HSV. Klub iz Hamburga imao je strašnu momčad koju je s klupe vodio legendarni hrvatski trener Branko Zebec. Na terenu je bio još jedan Hrvat, Hajdukova ikona Ivan Buljan, koji je dvije i pol godine prije toga stigao u Hamburg baš iz Hajduka. Pakleni napadački tandem HSV-a tvorili su Horst Hrubesch i Kevin Keegan, u sredini je prljavi posao obavljao još jedan kojeg ne treba posebno predstavljati: Felix Magath.
Budući da je pauza u Kupu prvaka bila velika i da se od utakmica s Vejleom do onih s HSV-om trebalo čekati gotovo četiri mjeseca, Tomislav Ivić te zime 1980. odlučio je formu brusiti u prijateljskim utakmicama. Pritom ga nisu interesirala gostovanja na Braču ili Makarskoj, gdje je ondašnji Hajduk s pola gasa mogao utrpati 15 ili 20 golova, već je inzistirao na jakim suparnicima. Između ostalih, u Split je stigao i Manchester United u najjačem sastavu i popio šest komada, a tih 6:0 je Crvenim vragovima do danas ostao najteži poraz u povijesti izvan Velike Britanije.
Već u prvoj utakmici protiv HSV-a, u Hamburgu, Hajduk je nadigrao Nijemce, bio puno bolji suparnik, ali je krajem prvog poluvremena primio pogodak nakon što prethodno nije dosuđen prekršaj na vrataru Ivanu Pudaru.
Nema veze, smatrali su tada u Hajdukovu taboru. Svi su bili uvjereni da će nadoknaditi taj zaostatak na krcatom Poljudu.
I tako je došao taj dan, 19. ožujka, kad se na poljudskim tribinama nakrcalo, prema službenoj brojci 50.000 gledatelja, a mnogi koji su bili prisutni zaklinju se kako ih je bilo kudikamo više, s obzirom na to da tada nije bilo stolica na stadionu i stajao je "čovjek na čovjeku".
Boro Primorac tragičar
Počela je utakmica i u drugoj minuti šok. Horst Hrubesch iskoristio je neodlučnost koju je iskazao Boro Primorac i uz dosta sreće matirao Pudara za 0:1. U tom trenutku bilo je jasno da Hajduku treba pobjeda od dva pogotka razlike.
Samo je nakratko taj pogodak njemačkog reprezentativca pokolebao Splićane. Vrlo su se brzo pribrali i počela je kanonada: sa svih strana sijevalo je prema vratima gostiju i u 21. minuti Zlatko Vujović bježi obrani gostiju i izjednačava. Na krilima totalnog uragana koji je zavladao cijelim stadionom već u idućoj minuti Hajduk je izborio jedanaesterac, pao je Ivica Šurjak, a Ivić s klupe urgirao da penal puca Primorac.
Htio je trener Hajduka mentalno podići svog braniča i tako ga vratiti u utakmicu nakon katastrofalne pogreške koju je napravio uoči vodećeg pogotka Nijemaca, ali to se pokazalo kao loša odluka. Primorac je to učinio loše, vratar Rudi Kargus uhvatio je njegovu loptu, a već u idućem napadu HSV-a Holger Hieronymus zabio je za 1:2.
Nijemci su dakle s ukupnih 1:3 otišli na odmor na poluvremenu, ali su itekako drhtali. U nevjerojatnom tempu odigrao je Hajduk nastavak utakmice, gotovo svaki napad Splićana značio je paniku u redovima HSV-a, ali nažalost umjesto potrebna tri, do kraja su postigli dva pogotka. Borislav Đorđević u 49. je izjednačio, a Boro Primorac u 85. zabio za Pirovu pobjedu Hajduka.
Čim je sudac dao znak za kraj utakmice, stadionom se zaorilo: "Bijeli, Bijeli!" Bio je to najbolji i najkraći komentar na igru Hajduka i sve ono što su prezentirali ne samo u uzvratu nego u obje utakmice.
Sa stadiona još neko vrijeme nitko nije odlazio, svi su bili ponosni na izdanje koje je pružio njihov voljeni klub, a paralelno s tim mnoge je obuzela tuga jer bili su svjesni da će se takva prilika tko zna kad opet ukazati...
