Za Ciboninu legendu već se činilo da je zatvorila trenerska poglavlja svoje sportske karijere.
Tri vijesti o kojima se priča
''Trenerski nerv je takav da se brzo probudi, ne možete tek tako prebrisati 23-24 godine nečega čime ste se bavili'', rekao je Aleksandar Petrović.
No, taj nerv ga i tjera iz dvorane kada igra Cibona, klub čiji je izvršni dopredsjednik.
''Teško mi je gledati utakmice. Kada vidim nešto što nije sukladno mojem viđenju, napustim dvoranu. Gledam drukčije na vođenje momčadi od većine današnjih trenera, no naš klupski trener Mulaomerović srećom nije takav i sada puno više utakmica gledam do kraja'', objasnio je novi hrvatski izbornik.
Želi vratiti Marka Popovića
Petrović je za izbornika izabran uz obrazloženje da je šteta 'potrošiti' nadarene trenere poput Mršića i Nazora u tako delikatnoj situaciji kao što su olimpijske kvalifikacije. Znači li to da Petrovića nije šteta 'potrošiti'?
''Nema problema, ja ionako već imam puno sijedih. Uostalom, bit ću izbornik do 10. srpnja ili, daj Bože, do 22. kolovoza i završetka Olimpijskih igara, jer se tim poslom dalje ne mogu baviti čak i da postignem dobar rezultat. Ne mogu krenuti u četverogodišnji projekt, to će učiniti netko mlađi.''
Ne bude li njegov miljenik Draper pristao igrati, reprezentacija će se opet suočiti s problemom klasičnog razigravača.
''Dobro je što su ove sezone i Simon i Hezonja dosta igrali na toj poziciji, a razgovarat ću i s Popovićem o njegovu povratku u reprezentaciju. Uostalom, nije nemoguće igrati bez klasičnog razigravača jer se možemo osloniti na Šarićev i Tomićev kreativni potencijal. Tomića je suludo gurati pod koš jer nema tu tjelesnu snagu, s njim treba igrati taj kratki tzv. pick u kojem do izražaja dolazi njegova kreativnost. Što bismo mogli dobiti i iz Šarićeve igre dva na dva s centrom.
Prvi je put bio izbornik još kao 36-godišnjak, i to igračima iz zlatnog hrvatskog naraštaja (Rađa, Kukoč, Vranković...) i s njima je osvojio posljednju hrvatsku medalju na velikim natjecanjima.
''Bio sam pomoćnik 1992., a potom i 1993., nakon čega nisam htio biti pomoćnik Giergi na SP-u 1994. da se ne pretvorim u vječnog pomoćnika. Na kraju se Novosel založio za mene pa sam postao izbornik. Od devet utakmica, pobijedili smo u osam i to je tada ocijenjeno neuspjehom, a nakon toga više ništa nismo osvojili'', rekao je Petrović.
A baš je on bio prvi koji je barem došao blizu, na EP-u 2001. godine. Imao je tada 42 godine, a predvodio je Giričeka, Kovačića, Mršića, Prkačina, Sesara, Tabaka, Vujčića...
''Bio sam prvi profesionalni izbornik. Proveo sam reprezentaciju kroz kvalifikacije bez poraza, a onda nam se dogodio nesretni četvrtfinale s Turskom.''
U 27. minuti Hrvatska je vodila s 19 koševa prednosti, no Turci su nas slomili navijačkim i igračkim pritiskom.
''Da je tada postojao 'instant replay', vidjelo bi se da je prekršaj na Turkcanu za dva slobodna bacanja bio 1,2 sekunde izvan vremena i Hrvatska bi igrala polufinale s Nijemcima i išli bismo na Svjetsko prvenstvo. Moja je pogreška bila što sam se na tom EP-u bavio perifernim stvarima. Nije tajna, bio sam tada u ratu s Dankom Radićem i razmišljao o tome kako ćemo, kad uđemo u polufinale, zatražiti čišćenje HKS-a, a dogodilo se obrnuto. Ja sam se 'počistio'.
Ubrzanim tečajem do forme
U razgovorima o najboljim hrvatskim trenerima Petrovićevo se ime rijetko spominje. Uglavnom se priča o Perasoviću, Repeši, Spahiji... Smeta li mu to?
''Do prije 6-7 godina to bi mi možda i smetalo, no danas više ne.''
Petrović je temperamentan čovjek, jednima simpatičan, drugima odbojan, i kao igrač bio je sportaš o kojem je bilo puno podijeljenih mišljenja. Za njega se kao trenera govorilo da ima odlične reflekse i instinkte, ali mu studioznost nisu pripisivali kao vrlinu.
''Kad sam u pitanju ja kao trener, plaćam danak novom svjetonazoru koji kaže da trening mora trajati tri sata, što smatram da je suludo. Ako utakmica traje sat i 40 minuta, onda neka toliko traje i trening.
Hoće li se osjetiti njegova dvogodišnja trenerska pauza?
''Nitko dnevno ne gleda više utakmica od mene, u formu ću se vratiti 'ubrzanim tečajem'. Da bih umirio javnost što se toga tiče, okružit ću se najkvalitetnijim ljudima, kao što to rade NBA treneri. U Europi nerijetko treneri žele imati poniznike, no ja ću angažirati jake trenere kojima vjerujem'', zaključio je Petrović.
