Na današnjoj press-konferenciji u Maksimiru trener Dinama Vahid Halilhodžić započeo je s analizom koja nam se u jednom trenutku učinila kao oproštajni govor.
Tri vijesti o kojima se priča
>> 'Častit ću momčad najboljim francuskim šampanjcem'
>> Bez Maminja dosadno: Prvi dres Sammira otišao u Irsku, a lopte u Japan
„Nisam bio ni svjestan rizika koji sam prihvatio kad sam sjeo na klupu Dinama. Mogla se moja avantura završiti nakon dvije utakmice. Da nismo izbacili Gyor, vjerojatno ne bismo bili ni prvaci. Hajduk nam je bježao četiri-pet bodova kad samo preuzeo momčad. Moja najveća pobjeda je ta što je 99 posto igrača prihvatila moj uvodni govor. Uspostavio sam kultura rada i profesionalnog odnosa na svim razinama u klubu. Tu je napravljeno puno pomaka. Nije vrijeme za te analize. Napravit ću to kasnije, ali moram istaći da u klubu ništa nije kao prije moga dolaska u Dinamo.“
Kad sam došao nitko nije pričao da se možemo plasirati u drugi krug Europske lige, a na kraju nam je nedostajao jedan gol da ostvarimo povijesni uspjeh
Vaha je tu zastao. Nije bilo novog pitanja, pa je nastavio sa svojom „elegijom“.
„Kad sam došao nitko nije pričao da se možemo plasirati u drugi krug Europske lige, a na kraju nam je nedostajao jedan gol da ostvarimo povijesni uspjeh. To što vi neke druge stvari potencirate sasvim je druga stvar. Navijači su me prihvatili. Vidim to dok šećem gradom. Kritike su uglavnom pozitivne. Imao sam razgovor s momcima koji bojkotiraju utakmice. Vidio sam da nemaju negativan stav prema meni.“
'Neki su ovdje desetljećima, pa su se malo uspavali'
Vaha je istakao kako nekima u klubu nije po volji što moraju umjesto dva sata sada raditi deset.
„Vjerojatno nisu zadovoljni ni svi igrači. Oni koji igraju manje vjerojatno su nezadovoljni. Ipak, puno je više toga pozitivnog nego negativnog. Ima tu puno kvalitetnih ljudi. Neki su ovdje desetljećima, pa su se malo uspavali. Mislili su da su samo oni Dinamo. Trebalo ih je malo probuditi.“
Vaha se potom ponovno vratio na navijače. Vidi se da mu teško pada voditi momčad pred praznim tribinama.
„Plasirali smo se u finale Kupa, a na tribinama nema nigdje nikoga. Neki novinari dolaze samo da vide tko ne igra da bi mogli napraviti naslove. Nogomet se igra zbog navijača. I to mi puno nedostaje. Navikao sam igrati pred punim stadionom. Ali, kada vidim vaše izvještaje s utakmice sa Slavenom, pitam se s kojeg sam svijeta došao?“
