„Modri“ su u infarktnoj završnici protiv bugarskog Ludogoreca spasili sezonu. Barem zasad. Da su Bugari izdržali, Dinamo bi se već u srpnju oprostio od Europe. Popravnog ispita ne bi bilo. Kako je pred utakmicu kazao izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić, takav scenarij bi na Maksimiru izazvao potres kataklizmičkih razmjera.
Tri vijesti o kojima se priča
Sigurno je da bi se krenulo u potragu za novim trenerom, a najvjerojatnije bi uslijedila i rasprodaja najvrjednijih eksponata u „modroj“ svlačionici. Rat između najekstremnijih navijača i vodstva kluba dosegnuo bi točku usijanja. No, ni ovako se situacija u tom pogledu nije u bitnom izmijenila. Kataklizma još uvijek nije sasvim izbjegnuta, a tko zna do kada će trajati „Intifada“ Bad Blue Boysa i što nas sve očekuje u narednim danima i tjednima. Otvoreni rat se nastavlja, pitanje je samo tko će na kraju odnijeti pobjedu.
Kako god, „Lucky Ante“ i njegovi „modri lavovi“ skupa jašu i dalje. U ovom trenutku put do Lige prvaka čini se potpuno otvorenim, barem kada se pogledaju imena potencijalnih suparnika. Dinamo u sljedećem kolu očekuje dvoboj s moldavskim Sheriffom, koji je prema svim procjenama lošija momčad od Ludgoreca. Ako Dinamo uspješno apsolvira Sheriff, a to neće biti nimalo lako ne bude li popravio formu, makar će neki reći da mu forma i ne treba dok ga ovako prati sreća, u playoffu će biti nositelj i time će izbjeći najteže suparnike.
Čačić, dakle, ima životnu priliku odvesti svoju momčad u najelitnije klupsko natjecanje i upisati svoje ime u klupske anale. Praktički je do jučer pratio nogometne utakmice u ulozi običnog kibica, a već sutra bi mogao odmjeravati snage s najboljim svjetskim trenerima. Karta ga ide kao niti jednog trenera Dinama prije njega, a sumnjamo da će i poslije njega netko imati toliko sreće. Neće se to tako brzo dogoditi. Kada nekoga tako krene, onda ga zna ići do kraja. Uvjerili smo se u to bezbroj puta. Naravno, ako pod krajem podrazumijevamo plasman u Ligu prvaka. Više od toga ipak nije moguće. Čak niti s takvim srećkovićem na klupi. Ali, sreća prati hrabre i treba je znati isprovocirati. Međutim, jasno je da se Čačić i njegovi puleni ne mogu osloniti samo na sreću i hrabrost. Da bi na kraju pobrali vrhnje, morat će nešto i odigrati. Već sljedećeg tjedna u Tirsapolu imat će priliku dokazati kako su loše partije protiv Ludogoreca samo slučajnost. Motiva im ne bi trebalo nedostajati. Osim novinarskih kritika, pokrenuti bi ih trebao i "miris novčanica".
Dinamo je od prošlosezonskog nastupa u Ligi prvaka spremio u svoju kasu između osam i devet milijune eura. To što je ostvario najlošiji rezultat u povijesti tog elitnog natjecanja ionako je u drugom planu. Slična financijska injekcija dobro bi došla u ovim kriznim vremenima. Štoviše, neki kažu da bi to bio spas u zadnji čas, jer je navodno financijska situacija više nego dramatična. Ugovorne rate kasne već mjesecima, a igrači su po tom pitanju sve nestrpljiviji. Kako lukrativnih transfera u zadnje vrijeme ima sve manje, a nema naznaka ni da će ih biti u skoro vrijeme, čini se da je jedini način da dođu do svojeg novca plasman u Ligu prvaka.
Međutim, igrači gruntaju kako im je to obećano i prošle sezone, ali love opet nije bilo. Imaju neke argumente, ali ne možemo reći da smo previše zabrinuti za egzistenciju „modrih primadona“. Traže uredne isplate, a igraju kao umirovljenici. Uostalom, plaće primaju redovito, a svi znamo da one nisu baš male i da od njih mogu sasvim lijepo živjeti. I to najblaže rečeno. Bolje bi im bilo da misle kako da igrom i rezultatom prebace lopticu na Mamića. Time će ga natjerati da ih isplati i usput možda privuku pažnju potencijalnih kupaca. Od durenja ionako nema koristi. Tako svi na kraju gube.
