Teško je opisati količinu mog iskrenog čuđenja kad sam pročitao te revolucionarne mjere, a tako su „na prvu“ reagirali i mnogi s kojima sam razgovarao o navedenoj temi. Nakon čuđenja, dođe se do laganog podsmijeha i u predvečerje mučne Skupštine HNS-a, dobili smo iznimno humorističan tekst za zrnce zabave uz kavu.
Doista mi nije namjera s visoka i akademski pljuvati po legitimno iznesenom riječkom planu, ali on je toliko nerealan, toliko promašen i, nažalost, pokazuje toliku nemoć i nesposobnost hrvatskih nogometnih čelnika da prodaju svoj proizvod zvan HNL, da ga čovjek jednostavno ne može shvatiti ozbiljno.
Ideja da se prijenosi utakmica omoguće „i drugim telekomima“ pokazuje atoliku razinu nerazumijevanja teme i principa koji vrijede u trgovini TV pravima, da je to zastrašujuće. Temelj imanja prava na neki sportski događaj ili ligu je u pojmu „ekskluzivnosti“. Aktualni vlasnik prava platio je iznos X baš zato da bi se utakmice HNL-a mogle gledati samo i jedino na njegovoj platformi.
I što sad? Udruga prvoligaša zadržala bi kompletan taj iznos, a dodatno prodala prava i ostalim platformama? Dajte gospodine Komen, da se to tako može, vjerujte, već bi se to netko sjetio… Raspačavanjem TV kolača na 3-4 dijela garantirano bi se zaradilo manje nego da se paket ekskluzivno proda samo jednoj platformi. Ako bi uopće bilo zainteresiranih za te „komadiće“…
No, ako se za ovo do sada može pronaći opravdanje u nerazumijevanju funkcioniranja tržišta TV pravima, ideja o stvaranju „TV poola“ državnih tvrtki koje bi financirale ligu s 30 milijuna kuna je frapantna! Drugim riječima, g. Komen traži od tih tvrtki: „Dajte vi nama 30 milijunčića da se mi malo igramo i da smo u prvoligaškim upravama bezbrižni i uspješni“: Hm, ali zašto samo državne tvrtke? Idemo g. Komen, stisnimo malo i Coca Colu, McDonalds, sve pivare i autoindustriju! Usput će još nešto dati i lokalna samouprava, bilo bi zgodno da se i kladionicama nametne neki harač i eto ga – lova do krova. Ni riječi o tome kako će se nekome prodati proizvod po imenu HNL.
Ni riječi o tome zašto bi netko trebao uložiti novac i što dobiva za to svoje ulaganje? Ni riječi o tome kako je objektivna tržišna cijena hrvatskog nogometa masakrirana svim mogućim aferama, prljavštinama, namještanjem, pljačkom…i kako počistiti ispred svog praga, pa onda prodavati projekt koji nije Bundesliga, ali bi bio čist, pošten i naš? Ne, toga nema. Samo nam dajte lovu i poslije nas pitajte što manje. A zapravo, baš se i uklapa u nadrealnu sliku hrvatskog nogometa, u paralelni nestvarni svijet u kojem žive naši nogometni funkcionari. Hoće li ih itko ikada probuditi?
