Kako se bliži kraj polusezone Dinamo igra sve slabije. Nakon debakla u Madridu, kap koja je prelila čašu Maminjova strpljenja bila je, kako je sam rekao, očajna predstava „modrih“ u Zaprešiću.
Tri vijesti o kojima se priča
Iako su imali jedanaesterac i igrač više dobar dio utakmice, nisu uspjeli pobijediti Inter. Maminjo je osjetio potrebu poluvremenu spustiti se u svlačionicu i očitati bukvicu svojim „razmaženim zvijezdama“.
Dakle, je li Maminjo bio oštar prema njima, kao što se to priča u kuloarima?
„Bio sam u svlačionici jer sam prisustvovao jednom jadu i nemoći svoje momčadi. Bilo me je sram. Ovo je prvi put da Dinamo nije pobijedio nakon mojeg ulaska u svlačionicu. Razloge nalazim u tome što sam otišao sa stadiona prije kraja utakmice. Kad god ja odem sa stadiona, Dinamo ne ostvari pobjedu. Tumačim to tako jer imamo odgovornost prema klubu i navijačima. Točno znam kada je loš rezultat razlog prepotencije naših igrača. To nepogrešivo detektiram. Tako sam nepogrešivo vidio da su Tomečak i Alispahić pali s padobranom. Tomečaka bi izvadio u petoj minuti, a Alispahića čim prije. Nemoguće je da Tomečak tako uđe u utakmicu i odigra čak 45 minuta. Tomečak je veliki potencijal, gledao sam ga 300 puta, ali shvatio sam da je njegov odnos prema igri loš kada ga se stavi na desnog beka.“
Je li bilo „iščašenih glagola“?
„Nikoga nisam uvrijedio. Ja nikada nikoga ne vrijeđam. Ja uvijek govorim u bebu, ali u pravilu se ne obraćam imenom igračima. No, ovaj put jesam. Primjerice, Ibanezu sam rekao da je bek a ne centarfor. Jesam ih ukorio, ali isto tako rekao sam im da ih obožavam.“
Maminjo ističe da je sve to radi dobrobiti Dinama.
„Da ja ne radim sve što radim, Dinamo bi bio slabiji triput od Hajduka. Kroz motivacijske govore radim dodatnu mobilizaciju. Nažalost, to sam radio kod svih trenera. Ja imamo ono nešto što oni nemaju, a oni imaju nešto što ja nemam. Mi se dobro nadopunjujemo. Najveću korist od svega imaju igrači. Oni ostvaraju karijere, velika primanja, unosne transfere…“
Glavni čovjek Dinama potom je retorički upitao novinare:
„Jeste li zadovoljni igrom Dinama u posljednjih šest mjeseci? Koliko sam čitao, niste zadovoljni. Nakon Ajaxa izjavio sam kako mi ne možemo trčati. Od toga se napravio problem koji se raščlanjivao sedam dana. Zar je to problem čak i ako smo krivo rekao a rekao sam dobro? U Madridu sam rekao da sam ponosan na moje dečke i trenere zbog da ne kvarim atmosferu, jer za tri dana imamo novu utakmicu. Ali, nemojte misliti da ja nisam vidio kako su turistički ušli utakmicu. U 25 minuta nismo imali kontakt s igračima Reala. Kruno je sigurno tražio kontakt, ali oni ga nisu slušali. Njima malo znači što im govori Kruno, ali isto tako i što im ja govorim“, priznao je Maminjo, pa nastavio:
„Očito je da ja i Kruno njima ništa ne značimo. Kad smo pobijedili Malmoe, Dinamo se počeo raspadati. Igrači su se posvetili svojim privatnim planovima. Ja to ne mislim, ja to znam. Oni ne slijede dobre savjete svojih trenera i čovjeka koji im je omogućio najbolje uvjete na svijetu. Oni mene ne slušaju, i tu vidim veliku opasnost.“
Preduhitrivši novinare Maminjo se sam upitao:
„Ne znam što ćemo napraviti? Privest ćemo sezonu kraju, pa ćemo vidjeti što ćemo i kako dalje. Znam da će se dušmani veseliti, ali nije u pitanju hoće li Dinamo biti prvak Hrvatske, a bit će dok sam ja živ. Nije moj san utakmica na Bernabeuu. To je premalo. Moj je san da Dinamo svake godine igra u Ligi prvaka.“
Nakon ovoga mogli biste pomisliti da će Jurčić uskoro „odletjeti niz štenge“. Međutim, Maminjo tvrdi kako još uvijek čvrsto stoji iza Jurčića. Neki bi rekli da je baš to signal kako su Jurčiću odbrojani dani...
„Velika sam podrška Jurčiću, jer Dinamo nije imao većeg radnika u posljednjih dvadeset godina.“
Je li to dovoljno?
„Dobro pitanje. To ćemo vidjeti. Ne mogu naći zamjerke u radu cijelog stručnog stožera. Nikada nismo imali na jednom mjestu toliki broj stručnjaka. Ali, nedostaje nam Ćiro Blažević, ali isključivo kao nogometni trener iz 1982. On je jedini izuzev mene znao natjerati igrače da ljube travu i zidove Dinamovih svlačionica. Dajem ovlaštenje Jurčiću da to isto napravi sa svojim igračima.“
Maminju su zasmetali novinarski komentari o igri defenzivnog veznog Adriana Calella.
„Ponekad ne mogu vjerovati kako pišete. Od Calella nema većeg poštenjaka i radnika u Dinamu, a o njemu se uglavnom piše u negativnom kontekstu. Ovo što Dinamo danas igra to je na razini Babine Grede. Moji snovi su da Dinamo u pet godina četiri puta nastupa u Ligi prvaka, ali ako se ovo ovako nastavi, onda nema šanse da se san ostvari.“
Na kraju je Maminjo još jednom udijelio packe svojim vedetama.
„Od hita u Europi došli su do toga da se pitamo gleda li ih itko više? To me boli. Pita li mene netko jesam li ja psihološki spreman nabaviti svaki mjesec dva milijuna eura? Ako Dinamo pobijedi Lyon, bit će sto posto nositelj iduće sezone. Ako ne pobijedi, nisam siguran. Želim da igrači ginu za Dinamu. Nisam vidio uklizavanje, nisam vidio žrtvu. Moramo pronaći odgovor na pitanje zašto Dinamo pada u desetom i jedanaestom mjesecu. Zašto u jednom trenutku imamo 17 bodova prednosti, a na kraju samo tri ili četiri. Ja znam odgovor, a to je samozadovoljstvo, nedostatak motivacije. Ovakvu igru nitko neće gledati. Ja sam prvi koji je napustio stadion!“ zaključio je izvršni predsjednik Dinama.
