Prvo pitanje koje mi je sinulo…kako je to kod nas? I onda odvrtim film one klasične scene kad uđeš u redakciju sa snimanja pa sinopsis razgovora ide u pravilu ovako…
Tri vijesti o kojima se priča
‘’Jesi ga snimio?’’, urednik/ica će…
‘’A jesam..’’, novinar će…
‘’I kakav je bio?’’
‘’A ono…sinko ubi se’’.
Cinično, ali iskreno. Nemali broj puta se za nekog XY sportaša ovako poveo razgovor. Uvijek se najbolje stvari kažu, naravno, kada se ugasi kamera i uvijek sportaš pokaže koliko toliko pravo lice kada se kamera ugasi. No ovo nije tekst o tome tko je ‘’bahat a tko nije’’. Nego samo crtica o sportskom medijskom odgoju koji je danas poprimio puno veće dimenzije nego prije desetak godina.
Ponekad vam treba samo rečenica, a prije nekoliko dana takvih nam je nekoliko u kratkom vremenskom periodu ponudio taj inteligentni, normalni i pristupačni velikan našeg sporta – Ivan Ljubičić.
‘’Pazi, kada sam ja počinjao, bio klinac i mladi tenisač imao si…što…tri programa? Mogao si gledat neku domaću utakmicu vikendom, možda talijansku ligu nedjeljom. Goranove mečeve i boks u sitne noćne sate ponekad. Eventualno onaj tko je imao satelitsku mogao je gledati Eurosport’’, priča Ljubo, pa nastavlja:
‘’Danas imaš čovječe…sve. Specijalizirani kanali za sve moguće sportove, počevši i od ribičije: Fishing channel! Facebook, Twitter, Youtube…ako neću gledat jednu stvar, ha gledat ću drugu. Ako si dosadan, ha prebacit ću. A mnogi to mladi sportaši niti znaju, niti shvaćaju važnost toga.…’’, kaže čovjek čija riječ u ATP –u u ima specifičnu težinu.
Osim što je bio predstavnik igrača, Ljubo drži seminare jednom godišnje za mlađe igrače o važnosti medija za njihove karijere i kako se ponašati prema njima. Priznaje ‘’većini ovdje uđe na drugu stranu izađe’’. Pa nisu svjesni koliko svojim angažmanom, ili ne angažmanom utječu na imidž sporta kojim se bave.
Karizma je nažalost, dar odabranih, ona često ne dolazi niti s boljim ugovorima, često ne ljubi one koji ‘’uvijek dodaju suigraču u boljoj poziciji’’, kao ni one ‘’koji su kompletni…jer tip ima forheand ali i ostavlja srce na terenu’’.
Živimo u vremenu, gdje poslodavac, gledatelj ili netko treći često ‘’treba nešto više’’, u bilo kojem spektru posla, jer je to stvar koja u konačnici ‘’prodaje stvar’’. Netko to nema, netko to čak i nadoknađuje rezultatima, netko požrtvovnošću, netko nekom desetom crtom karaktera ili životnom pričom koja se veže uz njegov opus.
No, problem je u tome ako sportaš, pogotovo vrhunski, ne shvaća da u datom trenutku – mora ponuditi ‘’nešto više’’. Kao što su recimo, naši ostali teniski reprezentativci morali ponuditi ‘’nešto više’’ u ovim rijetkim danima u sezoni kada borave u Hrvatskoj da bi nekoga uopće zainteresirali za teniski turnir. Jer momci ako vam nitko nije rekao, a Ljubo vjerujem je – na tribinama se ljudi poznaju…a to Vam nije dobro.
Pa se ponudite medijima, ljudima, navijačima. Kao što su u Medveščaku shvatili ‘’da samo golovi ne dovode ljude na tribine’’, no to je već neka druga priča. Kao što ni u mnogim našim sportskim kolektivima ne shvaćaju da nije uvijek najbolja opcija da mladi sportaš pred mikrofonom ponudi ono što su mu netom izrecitirali u uredu.
‘’Borna (karikiram) kako smo se dogovorili…nisam važan ja nego cijela momčad’’, istaknuti član uprave priprema mladu zvijezdu Bornu za izjavu, pa Borna pamti i odgovara…
‘’Svi smo mi jedna obitelj i dajemo 100 posto’’, Borna će ushićeno, ali uvaženi član uprave razrogači oči…
‘’Ne, ne Borna…rekli smo 120 posto! Ne zaboravi 120 posto! I što još…’’
‘’Pobjeda nam je važna zbog samopouzdanja!’’, mangupski će mlada zvijezda.
‘’Bravo Borna, znao sam da imaš to u sebi’’, ozareno će klupska vlast.
Pa od svih tih izjava, dobijete mlade osobe koje karakter ostave negdje u svlačionici, ili u svom kvartovskom društvu. Dakako, da je u današnjoj medijskoj popraćenosti vrhunskog sporta, izrazito važno raditi s mladim sportašima na njihovom ponašanju i odnosu s medijima, ali čini mi se da mnogi koji to rade s njima pogube onu osnovnu nit, pa im pogube i ponekad i osobnost. Ljubo je jedan od rijetkih koji je baš dobro predočio tu nit. Samo nema puno takvih poput njega.
