''Ljudi mi govore da sam lud. Vjerojatno i jesam'', rekao je mladi Talijan koji živi u Chioggiji, mjestašcu 18 kilometara udaljenom od Venecije.
''Nitko ne može shvatiti zašto navijam za niželigaša, još k tome engleskog. No, u klubu su mi pružili tako toplu dobrodošlicu da ih danas sve obožavam.''
Njegova opsesija s klubom iz grofovije Cornwall, na krajnjem jugozapadu Engleske, u kojoj se do 18. stoljeća govorilo posebnim keltskim (kornijskim) narječjem, kojim dan-danas tečno govori još samo 300-tinjak lokalnih žitelja, počela je kad je njegov lokalni klub iz Chioggije, također šestoligaš, likvidiran nakon bankrota.
''Klub je propao 2011. godine. Bio sam očajan i trebao sam novu momčad koju ću pratiti. Nisam želio navijati za venecijanske klubove, nego sam radije odlučio pronaći novi amaterski klub poput moje Chioggije, samo u Engleskoj.''
''Počeo sam pratiti rezultate Truro Cityja još dok je bio u regionalnoj ligi. Privukla me filozofija amaterskog nogometa, kao i kornijsko nasljeđe koje sam istražio.''
Prvi je put na jednu domaću utakmicu u Truro Jacopo s ocem otputovao prošloga studenog.
''Pobijedili smo 2-0 i proveo sam jedan od najluđih vikenda u životu, pa sam sve to odlučio ponoviti u veljači ove godine, ali bez oca. Da bih uštedio nešto novca, putovao sam vlakom na gostovanje u Doveru. Preko Venecije, Pariza i Calaisa, gdje sam se ukrcao na trajekt, trebalo mi je 21 sat da doputujem na utakmicu. Činilo mi se da će trajati čitavu vječnost.''
U Doveru su njegovi ljubimci izgubili 3-1, ali to ga nije obrshrabrilo, tako da planira nove posjete.
''Igrači i navijači su sjajni, a ja sam zavolio Englesku. Sada sam strastveni navijač kluba'', zaključio je 19-godišnji Talijan u razgovoru za FourFourTwo. (TS)
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
