'Postoje dvije vrste drogiranja među sportašima. Jedna je doping, čija je svrha pojačati tjelesna svojstva sportaša. Tenisači su na takve supstance, međutim, jako često testirani i naš je sport od njih čist. Druga su vrsta droge poput kristalnog metamfetamina, kojeg sam uzimao sam. Kad se sportaši pokažu pozitivnima na takvu vrstu droge, ne treba ih se osuđivati; treba im pomoći, jer takvi su u nevolji!', rekao je Agassi objašnjavajući kako ga je priznanje da se drogirao tijekom devedesetih oslobodilo:
'Tenis me učinio jednim od većih igrača u povijesti igre, no istina je da sam ga ja uvijek mrzio. Danas mi niti najmanje ne nedostaje. Sve je to zbog toga što me otac tjerao trenirati ga dok sam bio dijete. Nisam želio igrati tenis, a morao sam. Živio sam tuđi, očev život, ne svoj.
Profesionalni tenis Agassi je u razgovoru s njemačkim novinarima opisao kao usamljen, hladan posao:
>> Legendarni Agassi priznao da je uzimao drogu
'Svi smo se oduvijek ponašali na taj, brutalan način: nagrađuje nas se za egocentričnost, pobjeđuje naša narcisoidnost, tortura i izoliranost vodi tenisača do vrha. Kao igrač nisam mogao podnijeti da nisam savršen, nisam znao podnijeti poraz, nisam imao ravnoteže između poraza i pobjede; nikad mi pobjeda nije mogla donijeti radosti koliko mi je poraz mogao donijeti bola!'
