Tenis
SPORTOVI
Tenis
A još ga čeka Nadal

Nakon pet sati protiv Murrayja, što je ostalo kod Đokovića?

Kako odigrati finale nakon meča koji je imao sva obilježja finala, a bio je ipak "samo" polufinale? Meč Đokovića i Murraya, dva velika prijatelja od djetinjstva, imao je sve.

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Trajanje od skoro pet sati, zaplet, bolne grimase, poene u kojima je publika brojno puta krenula pljeskati, da bi morala stati jer se nekim čudom poen nastavio, silne preokrete, trenutke agresivnosti, bojne pokliče gdje su im nedostajale još samo ratne boje po licu i na kraju triler završnicu. Onakvu koja vas drži vezane uz ekran.

„Obojica smo prolazili kroz fizičke krize. On u četvrtom setu, ja u drugom i dijelu trećeg seta. Bilo je jako teško jer smo obojica igrali odlično na reternu, a teško dolazili do gemova na svom servisu. Čak kad sam imao 5:2 u petom setu, znao sam da nisam favorit, da se još uvijek svašta može dogoditi u ovakvom meču. Bio sam u pravu. Srećom, zadržao sam koncentraciju, nisam dopustio da mi se to uvuče pod kožu i bio sam jako sretan na kraju“, komentirao je prvi igrač svijeta koji je nakon zadnjeg poena završio na podu, a podsjetimo, to je bilo polufinale.

Nole je sigurno pobrao velike simpatije svojim govorom nakon pobjede. Obratio se Rod Laveru u publici, jednom od najvećih u povijesti tenisa i ispričao za njihov ne toliko atraktivan tenis kao kad se u njegovom vremenu redovito išlo na mrežu i tražio winner iz svake prilike. No, ovo su druga vremena, a njih dvojica su pokazala zašto. Bilo je trenutaka kad bi jedan od njih potražio izlazak na mrežu nakon dobrih napada, onakvih koji djeluju kao neobranjivi. Ako bi postojala bila kakva opcija, nekakav lob ili rupa na jednoj strani, obojica bi ju našli. Zato su išli naprijed samo kad je stvarno to loptica sama tražila, te osvojili preko 70% takvih poena…, ali samo kad je to loptica tražila.

Ovo je bio Murray kojeg su mnogi željeli vidjeti. Da li zasluga leži u Lendlu koji sjedi u loži mirno dok svi ostali oko njega mahnito skaču ili u pristupu "sve ili ništa", zasad je rano reći. No, ovo je bio način kako dobiti Đokovića. Došao je jako blizu, imao je priliku, opet nije iskoristio, ali ako je karijera sportaša stepenište, on je ovim nastupom napravio nekoliko koraka naprijed. Mi smo primijetili, Nole također.

„Imao je puno više samopouzdanja na terenu. Napadao je, potezao, igrao vrlo čvrsto važne poene. Za pobjedu ponekad uz odličnu igru treba i malo sreće povezane s pravim odabirom udarca u datom trenutku. Sve bliže je Grand Slam naslovu“, sažeo je Novak dobitnu formulu za ono nešto više.

Sad slijedi Nadal. Vjerojatno ne postoji teži igrač u povijesti ovog sporta u situaciji kad dolaziš umoran u meč. Srećom, ima dan pauze za sve moguće ledene kupke, kapsule sa zrakom i sva ostala moderna pomagala koja se danas koriste u profesionalnom sportu. Hoće li to biti dovoljno ? Vjerojatno teško, vjerojatno će Srbin opet imati problema s disanjem, spuštenu glavu u nekim trenucima, očajničke poglede prema kampu, udaranje reketa po nogama za buđenje mišića, ali sve je to dio njega i potrebe za predstavom. Ponekad je to ples nakon meča, snimanje videa u svlačionici, imitiranje igrača…, a ponekad je to dramaturška izvedba na terenu, onaj dodatak koji vjerojatno ne vole ljubitelji ovog sporta, ali daje dodatnu čar onima koji su tu zbog kompletnog doživljaja. To je kao američki film u kojem heroj spasi svijet i onda još održi spontani govor koji rasplače i najčvršćeg. Nole voli "show", srećom po njega, zna ga napraviti. I vraški dobro igra ovaj sport.

Iako umoran, ima jedan veliki adut. A saznati ćemo da li je um jači od tijela, iako će to biti fizički meč. Naime, Đoković ima šest pobjeda iz njihovih šest međusobnih susreta prošle godine i sva su bili finala. On je jedini čovjek koji je Nadalu ušao u glavu, tu do tog trenutka neprobojnu tvrđavu. Jer Španjolac je godinama pobjeđivao Federera, iako je bio iza njega na ljestvici. Ovo je za njega novi teritorij i nije dugo skrivao, ta činjenica ga prilično boli…

A Nadal je došao do finala preko svoje mušterije. Možda zvuči pretjerano, većina će reći sigurno. No, činjenica će reći nešto drugo. Federer je u karijeri uspio dobiti Nadala samo na jednom Grand Slamu, onom u Wimbledonu, dok je to bila njegova oaza. Više nema ni nju. Švicarac je odlično igrao ovaj turnir, a tako je počeo i njihov meč. Krenuo je napadački, agresivno, na bekendu samopouzdano, Nadal klasično usporeno, možda pomalo s respektom, onim o kojem je pričao u svojoj knjizi.

Federer je imao 4:1, perfektnu igru i njegov tenis je nemoguće ne voljeti. No, onda ide klasični rasplet. Švicarac je promašio dva forhenda, onakva kakva zabije 10 puta iz 10 pokušaja, ali ne kad je Nadal s druge strane. To se odrazi na njega i plan igre, opet je svjestan da će dobiti 90% loptica na bekend stranu i kreću udarci s okvirom, loše skraćene, kasni izlasci na mrežu.

Nekako je izvukao taj prvi set Federer, no svakim novim poenom jer rasla dominacija Nadala. Ne zbog igre, nego zbog onog što obojica imaju u mislima u tom trenutku. Možda je dijelom kriv i onaj vatromet zbog kojeg je tenis morao stati na 10 minuta, možda je kiša spasila Gorana kad je osvojio svoj Wimbledon, možda… No, Federer je opet izgubio brojne važne poene. Dovoljno se sjetiti onog poena s kraja meča kad je imao break-loptu za povratak u susret. Fantastičan napad i onda lob Nadala, bolje rečeno svijeća koja je padala "satima" i pala u sam kut terena, perfektno. Nema sumnje da je Nadal vjerovao da će pasti u teren, no nema sumnje da Federer više nije vjerovao da može dobiti taj poen. I nije ga dobio.

„Velika je čast igrati protiv Federera na ovom terenu. Da ste mi rekli prije dva tjedna da ću biti u finalu, ne bih vam vjerovao. Za mene je ovo ispunjenje sna“, izjavio je Nadal nakon pobjede koju je proslavio na sličan način kao Nole svoju, kao da je riječ o finalu.

Sad ga čeka Đoković i vjerojatno je s užitkom gledao drugo polufinale kako njegovi potencijalni protivnici jedan iz drugog izvlače posljednje atome snage. Vjerojatno bi Murray više odgovarao, ali veliki šampion sigurno želi izazov, a to je isključivo Đoković. Nakon šest poraza iz šest finala, uz ovakav rasplet polufinalnih susreta, još jedan poraz bi bio iznimno bolan. No, pobjedom bi razbio jednu mentalnu blokadu kakvu prije nikad nije imao. U svakom slučaju, ulog je velik.

„On je favorit jer je prvi igrač svijeta i zato što me je dobio zadnjih šest mečeva. Za mene je ovo bio odličan turnir dosad. Nadam se da ću igrati svoj najbolji tenis i boriti ću se za svaki poen. Ne znam jesam li dovoljno jak u ovom trenutku da pobijedim, ali svakako vjerujem u to“, zaključio je Španjolac.
Za kraj, za one koji misle da će Đoković biti umoran u finalu, Nadal zna odgovor jer je imao istu takvu situaciju 2009., nakon meča s Verdascom.

„Gledao sam polufinale i Đoković je bio jako umoran u prvoj polovici meča, ali kasnije je igrao bez ikakvih problema. Očito da je spreman, ali koliko su ti problemi iz drugog seta stvarni, to ja ne mogu znati“, komentirao je Rafa taj nagli oporavak prvog igrača svijeta.

Uglavnom, čeka nas još jedan fizički meč. Vjerojatno puno drame, dugih poena, fanatične defenzive i borbe za svaki poen. Tenis koji neće plijeniti pažnju winnerima, ali hoće svim ostalim…

Nastavi čitati