Kada se zaposlite shvatite da je ta nepogoda neizostavan dio i poslovnog svijeta, a svima nama koji pasionirano pratimo sport jasno je da su dvostruki kriteriji stvarnost koja nikada neće iščeznuti ni iz naše omiljene zabave.
Tri vijesti o kojima se priča
Sudački kriterij u utakmicama „malih“ i „velikih“, status glavnih zvijezda (čak i kad odigraju loše) u odnosu na vodonoše u ekipi, sve to nas kao sportske zaljubljenike može ljutiti, ali ono čemu u posljednje vrijeme svjedočimo iz radionice ITF-a, svjetske teniske federacije, nešto je što pristojan želudac teško može probaviti.
Vijest da će se ITF žaliti na devetomjesečnu suspenziju Marina Čilića i tražiti da se najboljeg hrvatskog tenisača s terena izbaci na dvije godine vrhunac je apsurda oko Čilićevog doping slučaja.
Nitko ne može negirati Marinovu odgovornost
Prvo što ovdje želim naglasiti je kako nitko ne može negirati Marinovu odgovornost u cijelom slučaju. Čilićev doping test bio je pozitivan i to za sobom povlači kaznu. Oko toga rasprave nema niti može biti. Potpuno je jasno da naš tenisač, s obzirom na nedopušteno sredstvo na koje je bio pozitivan (glukoza) nije imao namjeru steći „nedopuštenu prednost u odnosu na protivnike“.
Baš kao svojevremeno ni Sandra Perković. No, sportaš je odgovoran za sve supstance koje unosi u svoje tijelo i u slučaju bilo kakve pogreške (kao u slučaju Marina i Sandre), jasno je, plaća cijenu. Sandra Perković tako je odradila šest mjeseci suspenzije (što je kazna za neoprezne, a ne za varalice) i nakon toga nastavila briljantnu karijeru.
Ista je stvar trebala biti i s Marinom Čilićem. Pao je na doping testu, pristao na suradnju s tijelima ITF-a (radi toga se i povukao s Wimbledona, nakon pobjede u prvom kolu) i čekao kaznu. Prve su naznake govorile o vjerojatnoj tromjesečnoj suspenziji, jer je bilo jasno kako Čilić nije varao, nego jednostavno ispao naivan i neodgovoran.
ITF ne provodi pravdu
No, umjesto tri ili šest mjeseci, ITF je hladno odrezao devet. Kazna je to koja bi značila da Čilić propušta sve turnire do kraja godine i prvi grand slam (Australian Open) u 2014. Tek na Zagreb Indoorsu početkom veljače mogao bi se vratiti tenisu. Šokiran tom odlukom prvi hrvatski reket očekivano se žalio arbitražnom sudu za sport u Lausannei. Dok čeka odluku saznao je da ITF odjednom nije zadovoljan s devet mjeseci suspenzije, već traži dvije godine.
Svakome je jasno, kada bi Marin Čilić doista pauzirao dvije godine, bio bi to vjerojatno kraj priče o ozbiljnoj karijeri. Naravno, teško se oteti dojmu kako je posljednji „biser“ ITF-a reakcija na Čilićevu žalbu.
Slučaj Marina Čilića, ali i Viktora Troickog (koji je kažnjen s 18 mjeseci, jer je uzorak krvi, zbog toga što se loše osjećao nakon meča, dao 24 sata kasnije), više od svega je otkrio dvostruke kriterije koji vladaju u svjetskoj teniskoj federaciji. Najprije su mjesecima šutjeli (iako su svi znali što se događa), a onda odrezali kazne kao da su „krivce“, u najmanju ruku, uhvatili s „iglom u ruci“.
Andre Agassi otkrio guranja pod tepih
Ono što posebno upada u oči u ovom slučaju, i što vrijeđa svakog normalnog ljubitelja tenisa, evidentan je pokušaj guranja stvari pod tepih. Uostalom, i mjeseci koji su prethodili službenom priznanju Čilićevog pozitivnog doping testa (pao je još početkom svibnja u Münchenu) pokazuju da ni sam ITF nije bio siguran kako odigrati u cijeloj priči.
Baš kao ni prije petnaestak godina kada je „s rukama u pekmezu“ uhvaćen Andre Agassi. Jedan od najvećih tenisača svih vremena u svojoj je autobiografiji priznao da je pao na doping testu, ali ta informacija nikad nije procurila u javnost. Što mislite da li bi isto bilo i da je, umjesto Agassija tada na pogrešnoj strani bio Marc Rosset ili Todd Martin?
Velika Belgijanka Justin Henin prvi se put iz tenisa naglo povukla uoči Roland Garrosa 2008. Zemlja je bila njezina najdraža podloga, Roland Garros omiljeni turnir, a u to vrijeme bila je prva igračica svijeta. Nedavno sam razgovarao s jednim istaknutim članom teniskog svijeta koji otvoreno sumnja u razloge o „nedostatku motiva“ kraljice jednoručnog bekenda.
Paranoja oko „tihih suspenzija“ uzela je toliko maha da danas mnogi postavljaju pitanje i je li Rafael Nadal sedam mjeseci bio out zbog ozljede koljena ili je razlog nešto drugo? Marion Bartoli povukla se nakon osvajanja Wimbledona, vijest nije ni obišla svijet, a pitanja i sumnja počeli su se širiti.
I tko od toga ima najmanje koristi?
Kako je krenulo svaka ozljeda usred sezone duža od šest tjedana postat će sumnjiva i oporavljenika će sustizati pitanje „na čemu si ti“?
A, Marin Čilić? On čeka odluku arbitražnog sportskog suda i nada se. Pravednoj odluci i kazni koja bi bila adekvatna težini prekršaja. ITF nije mu servirao pravdu, kao ni masi nas teniskih ovisnika, a najmanje samim tenisačima. Hoćeš nećeš, od sada će sumnja samo bujati…
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
