Iako je prošlo 11 godina od Goranove veličanstvene pobjede u Wimbledonu, nakon što je prije toga tri puta gubio finala u All England Clubu, a osam godina od odlaska u mirovinu, opet u Wimbledonu, naš najveći tenisač svih vremena česta je meta novinara. Tako je u jednom intervjuu ponudio savjet Andyju Murrayu, koji će u petak zaigrati u polufinalu protiv Francuza Jo-Wilfrieda Tsonge.
Tri vijesti o kojima se priča
Bit će to Murrayjev četvrti uzastopni polufinale u Wimbledonu. Prije tri godine izgubio je od Amerikanca Andyja Roddicka, dok ga je protekle dvije godine na putu ka finalu zaustavljao Španjolac Rafael Nadal.
Domaći navijači vjeruju i nadaju se da bi 25-godišnji Škot sada napokon mogao biti prvi Britanac u finalu Wimbledona nakon Bunnyja Austina 1938. godine, kao i prvi pobjednik nakon Freda Perryja iz 1936.
Murray je, podsjetimo, tri puta igrao finala na Grand Slam turnirima, 2008. na US Openu i 2010. godine na Australian Openu protiv Rogera Federera, a 2011. godine na Australian Openu protiv Novaka Đokovića. Niti u jednom od ta tri finala nije osvojio niti jedan set...
''Ja sam i sam trebao biti arogantniji na terenu. Imao sam previše respekta za svakoga. Za Borisa Beckera, Andrea Agassija, Petea Samprasa, Jima Couriera. Ja sam previše respektirao i momka koji bi bio 100. na ATP ljestvici'', započeo je Ivanišević.
''Zbog toga mi se sviđa Novak Đoković. Kada je na terenu, on ne respektira nikoga! Sjajan je. Još dak je bio mlađi, vjerovao je da će postati broj 1 jednoga dana. I postao je broj 1. Mene je zadovoljavalo što sam bio broj 2, iza Petea Samprasa. Da sam vjerovao da ću biti broj 1, možda ne bi izgubio toliko važnih mečeva.''
''Pogledao sam mnoge moje mečeve protiv Samprasa. Mogu reći da sam mu 60 posto mečeva koje sam izgubio poklonio. Sve su to bili veliki mečevi, polufinala, finala... Inače sam bio dobar u polufinalima, ali sam imao lošu bilancu u finalima.''
''Isti je slučaj s Murrayjem. U velikim finalima i polufinalima Andy mora iskoristiti svoju šansu. Protiv svojih najvećih rivala ne smije čekati na njihovu pogrešku jer oni neće sami od sebe nikada pogriješiti. On ih svojom igrom mora natjerati na pogrešku, mora staviti pritisak na njih'', zaključio je Ivanišević. (TS)
