Bila je 1996. godina. Marin Čilić je tek počeo činiti prve teniske korake, a Goran Ivanišević je sa 24 godine dostigao punu igračku zrelost. U sezonu je ušao s novim trenerom Vedranom Martićem, nakon što je nekoliko mjeseci ranije Bob Brett odlučio prekinuti njihovu dugogodišnju suradnju. Sudeći po rezultatima koji su uslijedili, bila je to promjena koja je trebala Ivaniševiću.
U 1996. godini Goran je odigrao najviše mečeva u jednoj sezoni (103), ostvario najviše pobjeda (77), odigrao najviše finala (10) i osvojio najviše naslova (5). Bio je pobjednik u Zagrebu, Dubaiju, Milanu, Rotterdamu i Moskvi. Te je godine Ivanišević zabio 1477 aseva za rekord koji je do danas ostao neugrožen.
Godina je 2014. Marin Čilić je krenuo u prvu sezonu nakon nezasluženog, prisilnog četveromjesečnog mirovanja s novim trenerom Goranom Ivaniševićem. Uoči Roland Garrosa 2013. godine prekinuo je suradnju s dugogodišnjim trenerom Bobom Brettom. Poput Ivaniševića 1996. godine i Čilić danas uživa u najboljoj sezoni karijere.
Već sada, dva turnira prije službenog završetka sezone, Marin je odigrao najviše mečeva u jednoj godini (72), ostvario najviše pobjeda (54), odigrao najviše finala (5) i osvojio najviše naslova (4) podižući pobjedničke trofeje u Zagrebu, Delray Beachu, na US Openu i u Moskvi.
Samo jedan poraz u dvorani ove sezone
Marin ne može dostići Goranovih 77 pojedinačnih pobjeda, ne može nadmašiti ni 103 odigrana meča te 10 finala, ali se još uvijek može izjednačiti i čak prestići svog trenera po broju naslova u jednoj godini. Naravno, za to bi opet trebao pokoriti teniski svijet i to u dva uzastopna tjedna, prvo u pariškom Bercyju, a potom i na završnom turniru osmorice najboljih u londonskoj O2 Areni. S obzirom na njegovih 16-1 ove godine u dvorani, u kojoj je izgubio samo u finalu Rotterdama od Tomaša Berdycha, Marin je s pravom optimističan, bez obzira što će konkurencija na oba preostala turnira biti žestoka.
"Igrao sam zaista jako dobro u dvorani ove godine, imam samo jedan poraz iz Rotterdama, što mi daje velilku motivaciju za ove turnire. Nadam se da ću još podići razinu forme. Bilo mi je važno vratiti se u pobjednički ritam, a i biti među osam nositelja u Parizu, što će mi zasigurno pomoći. Nadam se da će biti pozitivno u Parizu, a ATP finale u Londonu će biti poslastica", rekao je Čilić nakon trijumfa u Moskvi.
Za razliku od učitelja, Čilić do Grand Slam naslova u prvom pokušaju
Završavajući 1996. godinu Ivanišević je stigao do polufinala Mastersa u Hannoveru, gdje ga je u tri neizvjesna seta nadigrao najbolji tenisač svijeta Pete Sampras. Potom je još igrao i u finalu Grand Slam Cupa u Muenchenu gdje ga je kao branitelja naslova svladao Boris Becker.
Uz mnoge iskazane sličnosti između Ivaniševićeve 1996. i Čilićeve 2014., Marin je u New Yorku ostvario ono što je Goranu nedostajalo prije 18 godina - osvojio je Grand Slam naslov. Goran je na svoj 'sveti gral' morao čekati do Wimbledona 2001., iako je i 1996. imao svoje prilike.
Najdalje je stigao na US Openu, do polufinala u kojem ga je u četiri seta pobijedio Pete Sampras koji je dva dana prije povraćao na terenu i spasio meč-loptu u četvrtfinalu protiv Alexa Corretje.
Veliku priliku za naslov Ivanišević je imao i u Wimbledonu, gdje se zaustavio u četvrtfinalu. Tamo je bolji od njega bio Australac Jason Stoltenberg, a u isto vrijeme je Nizozemac Richard Krajicek izbacio trostrukog pobjednika Samprasa koji je Ivaniševića pobijedio 1994. u finalu i 1995. u polufinalu. Goran bi u polufinalu igrao s Krajicekom, protiv kojeg je u tom trenutku imao šest uzastopnih pobjeda, a koji je te 1996. postao wimbledonskim pobjednikom svladavši u finalu Amerikanca MaliVaia Washingtona.
Godina dana suradnje
Ivanišević i Čilić će u pariškom Bercyju zatvoriti puni krug, proslaviti godinu dana kontinuiranog zajedničkog rada koji će kulminirati Čilićevim nastupom na londonskom Mastersu.
Nakon toga pred obojicom stoji veliki izazov, nova sezona u kojoj će Čilić morati dokazati da mu je mjesto među najboljim tenisačima svijeta i da mu se US Open nije dogodio slučajno. Zadaća Gorana Ivaniševića bit će spriječiti da se Marinu dogodi ono što se njemu dogodilo nakon briljantne 1996. godine. Naime, s izuzetkom 2001. godine i trijumfa u Wimbledonu, 1996. se pokazala vrhuncem Ivaniševićeve karijere. Nadamo se da Čilić svoj vrhunac još nije dosegnuo.
