Igrala se 90. minuta četvrtfinala Svjetskog prvenstva u Francuskoj između Nizozemske i Argentine. Rezultat je bio 1:1 i sve je mirisalo na dramu produžetaka; publika na marsejskom Velodromeu vjerojatno nije slutila da će za nekoliko sekundi svjedočiti jednom od najljepših poteza ne samo turnira, nego i cijele povijesti svjetskih prvenstava.
Tri vijesti o kojima se priča
Frank De Boer poslao je dugu loptu iz obrane prema jedinom suigraču u protivničkoj trećini terena - Dennisu Bergkampu. On je prihvatio loptu, sjajnim potezom izbacio Roberta Ayalu i špicom poslao loptu pored nemoćnog Carlosa Roe.
Bergkamp je tog 4. srpnja 1998. zabio gol koji se pamti i danas – točno 20 godina kasnije – a vjerojatno će se pamtiti za još 20, pa i više godina. Bio je to jedan od rijetkih trenutaka u kojima se Ledeni Čovjek, kako glasi jedan od Bergkampovih nadimaka, rastopio i strastveno proslavio pogodak koji je njegovu reprezentaciju odveo u polufinale.
Sjajna generacija koja nije izbjegla ''nizozemsko prokletstvo"
Za usporedbu, kada je zabio drugi svoj pogodak koji se pamti, onaj protiv Newcastlea koji se često rutinski spominje kao najbolji ikad, stisnuo je šaku i bez pretjeranih emocija krenuo prema centru, kao da je napravio nešto sasvim uobičajeno i svakodnevno.
Da budemo iskreni, velemajstorski potezi, koje je izvodio lakoćom i uz rijetko viđenu eleganciju, i jesu bili Bergkampova svakodnevica. Bio je dio sjajne nizozemske generacije koja ništa nije osvojila – slično kao i legendarna Cruyffova generacija, pa i ona kasnija Robbenova i Sneijderova – iako su konstantno bilo jako blizu.
Kasniji put Bergkampove Nizozemske dobro pamtimo. Nakon dramatičnog ispadanja od Brazila u polufinalu, u utakmici za treće mjesto izgubili su od Hrvatske i ostali bez medalje.
Bila je to nevjerojatna momčad, sjajno pokrivena na svim pozicijama. Na golu Edwin Van der Sar, u obrani Jaap Stam i De Boer, u vezi Clarence Seedorf, Edgar Davids, Phillip Cocu, prema naprijed, uz Bergkampa, Patrick Kluivert, Marc Overmars…
No ''nizozemsko prokletstvo'', koje je izbjegla jedino generacija Marca Van Bastena osvajanjem Europskog prvenstva 1988., pogodilo je i sjajnu generaciju s prijelaza stoljeća. Kao sjajna prilika za iskupljenje i konačno osvajanje zlata ukazalo se domaće Europsko prvenstvo u Belgiji i Nizozemskoj 2000., ali za Oranje ni tada nije bilo mjesta na najvišem postolju.
Nizozemska je danas miljama daleko od stare slave
Zapeli su u polufinalu protiv Italije na gotovo nevjerojatan način. Bergkamp je već na samom početku pogodio stativu, a Kluivert je propustio čak dva jedanaesterca – jedan mu je obranio Francesco Toldo, a drugi je završio u vratnici. Talijani, koji su od 33. minute igrali s igračem manje, izdržali su do penala i prošli u finale.
Bio je to kraj Bergkampove reprezentativne karijere u kojoj je upisao 79 nastupa i 37 golova – nijedan ljepši od onog prije točno 20 godina u Marseilleu. Nizozemska se na sljedeće veliko natjecanje ( Svjetsko prvenstvo 2002.) nije ni plasirala, a malo tko je tada mogao očekivati da će to 15-ak godina kasnije postati nešto sasvim normalno.
Nizozemske nema na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, a nije ih bilo ni na Euru 2016. u Francuskoj, na kojem su sudjelovale čak 24 momčadi. Nadamo se da će se Oranje izdići iz povijesno niskih razina na koje se pali - velika natjecanja nisu ista bez njihovih upečatljivih narančastih dresova i velemajstora poput Dennisa Bergkampa.
