Wenger je u klubu iz sjevernog Londona od 1996. godine. Imao je Arsenal s njime svojih zlatnih trenutaka, no od 2005. nema novog trofeja u klupskim vitrinama. Zadnje što su osvojili bio je Fa Kup…

Kako god, Wengeru se ne može osporiti da je kvalitetan trener, tim više što radi s ograničenim 'resursima', jer Arsenal odavno nije financijski moćan kao ostatak engleskih i europskih velikana. Transfer politika francuskog stručnjaka oduvijek je, a pogotovo posljednjih godina, na neki način sporna…

Ususret njegovoj 1000. utakmici, engleski kolege napravile su zanimljivu uvertiru tog susreta sa Chelseajem u subotu. Izabrali su naime najbolju momčad Arsenala pod Wengerom, ali i najgoru koja pokazuje neke od njegovih najvećih promašaja.

David Seaman – kada je Wenger došao u Arsenal, čuveni vratar već je bio uzdanica kluba s 33 godine na leđima. Znao je Seaman kiksati, ali ipak je zaslužan za dobre rezultate Arsenala, poput osvajanja Premier lige i Fa Kupa 2002.

Lee Dixon – i on je bio standardan u šampionskoj sezoni 2001/2002. Nezamjenjiv na desnom beku, u Arsenalu od davne 1988. Umirovio se kao 38-godišnjak, i to kao pobjednik, nakon osvajanja dvostruke krune.

Tony Adams – mjesec dana prije nego što je Wenger stigao u Arsenal, Adams je priznao da ima velikih problema s alkoholom. No dolaskom francuskog trenera njegov se život promijenio. Wenger je uveo disciplinu, Adams se preporodio i postao prvi i jedini engleski nogometaš koji je kao kapetan osvajao titule u tri različita desetljeća.

Sol Campbell – transfer kapetana Tottenhama u redove ljutog rivala izazvao je pravu buru. No Wenger je pogodio, jer u Campbellu je dobio pravog nasljednika Tonyja Adamsa.

Ashley Cole – znali su Wengeru predbacivati kako ne cijeni mlade Engleze, no lijevom beku dao je šansu, koju je Ashley Cole kao dijete kluba i iskoristio. U Arsenalu je bio ponajbolji igrač svijeta na svojoj poziciji, a kasnije se skupo prodao u Chelsea.

Robert Pires – Wenger ga je uzeo kao mladića, vjerujući u njega, iako su neki počeli dizati ruke. I sam Pires bio je ljut jer ga Wenger dozira… Ali na kraju je ispalo odlično, Pires je Arsenalu pružao maštu, u moćnom napadačkom kvartetu s Ljungbergom, Henryjem i Bergkampom.

Patrick Vieira – Milan ga nije znao prepoznati, ali Wenger jest, premda su se svi u Engleskoj čudili tko je uopće taj Vieira. Izrastao je u najboljeg defenzivnog veznjaka na svijetu, a i dan danas Arsenalu nedostaje igrač takvog profila.

Cesc Fabregas – ukraden od Barcelone kada mu je bilo 16, a već sa 17 godina Wenger ga je promovirao u prvotimca. Postao je najmlađi igrač i najmlađi strijelac Arsenala, što je natjeralo Barcelonu da ga vrati u svoje redove za golemi novac.

Marc Overmars – proveo je samo tri godine u klubu, ali navijači ga pamte kao jednog od najboljih krila koje su ikada imali. Izluđivao je protivnike svojom brzinom, a znao je i poentirati.

Dennis Bergkamp – nizozemski genijalac bio je duša Arsenala i Wengerova produžena ruka na terenu. O njegovoj mašti i inteligenciji puno toga je ovisilo.

Thierry Henry – njega nije znao prepoznati Juventus, ali opet je Wenger imao dobar nos. Napravio ga je jednim od najboljih nogometaša i strijelaca u povijesti Arsenala. Henry je definitivno najvrijednije Wengerovo djelo u karijeri.

Manuel Almunia – bilo je i gorih golmana u Arsenalu, no od 2007. do 2010. Španjolac je previše griješio. Danas je u drugoligašu Watfordu.

Nelson Vivas – igrao je podosta ovaj Argentinac tijekom tri godine u Arsenalu, ali ne pretjerano dobro. Tim više što je 1998. plaćen tada velikih 1.6 milijuna funti, a bio je anonimni bek iz švicarskog Lugana.

Sebastien Squillaci – Wengerov sunarodnjak bio je dobar u Sevilli, ali Arsenal je razina više. Squilacci se nije snašao, ostao je tri godine, uglavnom kao back up stoper. Danas je član Bastije.

Igor Stepanovs – došao je 2000. iz Skonta Rige, jer se ozlijedio Tony Adams. U četiri godine odigrao je 17 utakmica. Dakako, za zaborav. Jedan od najtežih Wengerovih promašaja, dovoljno je vidjeti gdje je poslije igrao Latvijac – u Švicarskoj, Danskoj, te u domovini. Nije mu previše pomoglo niti što je u CV-u pisalo da je bio član Arsenala.

Andre Santos – brazilski lijevi bek doveden je iz Fenerbahčea 2011. Plaćen je sedam milijuna eura, dobio je dres s brojem 11, no odmah je bilo jasno da nije kvaliteta Arsenala. Posudili su ga Gremiju, pa raskinuli ugovor s njime. Sada je u Flamengu.

Kaba Diawara – Wenger ga je uzeo 1999. iz Bordeauxa. U 12 nastupa ostao je bez gola, kasnije je pokušao u Marseillu i PSG-u, također bez gola. Igrao je potom u Kataru, Turskoj, Cipru… Uz poneki gol svake prijestupne. Umirovio se prije tri godine u francuskom Arlesu.

Junichi Inamoto – japanski veznjak bio je zvijezda u domovini. Kvaliteta za Arsenal nije bio, niti općenito za Premier ligu, jer nije uspio niti u Fulhamu, West Bromu i Cardiffu. Od 2010. je kod kuće, igra za Kawasaki Frontale.

Alberto Mendez – uh, i ovo je bio težak promašaj. Nijemac španjolskog porijekla došao je u Arsenal 1997., kada su mu bile (već) 23 godine. Vjerovali ili ne, stigao je iz njemačkog niželigaša Feuchta. U pet godina na Highburyju ubilježio je četiri nastupa i tri (neuspješne) posudbe. Kasnije je igrao, kako prikladno, po španjolskim i njemačkim trećeligaškim sredinama.

Amaury Bischoff – Ovaj Portugalac, koji je igrao za mlađe selekcije Francuske, došao je 2008. iz Werdera. Tamo je igrao za drugu momčad i imao kroničnih problema s ozljedama, no Wenger ga je proglasio 'čudesnim talentom' i najavio da će ga učiniti velikim igračem. Nije uspio, jer ozljede su Bischoffu dopustile tek jedan nastup za Arsenal. Nakon trogodišnje epizode u portugalskoj 2. ligi, sada igra za njemački Preußen Munster.

Francis Jeffers – mlada zvijezda Evertona, ali i tipični 'napuhani' engleski nogometaš. Wenger ga je uzeo za osam milijuna funti kao 20-godišnjaka, no njegova karijera nije se razvila po predviđanjima. Zabio je četiri gola u tri godine za Arsenal, a kasnije je bio neuspješan i u svim ostalim klubovima. Umirovio se lani u četvrtoligašu Accrington Stanleyju.

Park Chu Young – južnokorejskog reprezentativca Wenger je doveo iz Monaca 2011., otevši ga Lilleu. Dao je Parku 'devetku', vjerovao da je rješenje Arsenalovih problema s realizacijom, no Park je odigrao jednu utakmicu. Na posudbi u Celti u cijeloj sezoni zabio je pak svega tri gola. Još uvijek je ugovorom vezan za Arsenal, ali sada posuđen Watfordu. Gdje je, pogađate, bez pogotka.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.