Putanja lopte koja kao da je prkosila svim zakonima fizike napokon je otkrivena, potvrdili su znanstvenici koji su analizirali po mnogima najbolje izvedeni slobodni udarac u nogometu svih vremena.
Carlos, tada brazilski reprezentativac, postigao je gol s više od 35 metara nakon što je uzevši veliki zalet loptu udario s vanjskim dijelom lijeve noge. Zaobišla je ona živi zid sačinjen od četvorice Francuza i u širokom luku (sakupljač lopti udaljen desetak metara od gola sklonio se da ga ne pogodi) sjela uz vratnicu Barthezova gola tijekom susreta u Lyonu 1997. godine.
'Ono što se tog dana dogodilo uistinu je bilo nešto posebno. Taj gol je u sukobu sa zakonima fizike, ali moguće ga je vidjeti ponovno', kazao je David Quere, član tima koji se njime bavio i koji su to dokazali na primjeru s pištoljem.
Meci ispaljeni pri brzini 100 km/h pod vodom, što je otprilike bila i brzina lopte nakon Carlosovog udarca, kretali su se sličnom spiralnom putanjom i potvrdili Magnusov efekt, zaslužan za zavojito kretanje rotirajućeg tijela. Spiralni efekt lopta postiže u 40-ak metara leta, a pri usporavanju Magnusov efekt sve se više naglašava i stvara zavojnicu, navodi se u istraživanju.
'Najvažnije je da pri usporavanju lopta i dalje ima jednaku rotaciju. Kada su Michel Platini ili David Beckham pucali slobodne udarce s 20 metara loptu su 'savijali' u luku. To nije slučaj kod gola Roberta Carlosa koji je to mogao postići zbog udarca s veće daljine. Takvo je što moguće ponoviti, ali pod uvjetima da je lopta udarena jako s nekih 40-ak metara i da joj igrač da rotaciju', zaključio je Quere.
