Jedna od kolateralnih posljedica ove velike pobjede jest promocija pobjedničkog trenera Rafe Beniteza među besmrtnike, što osvajači LP svakako jesu. Simpatično je to bilo: punašni Španjolac, s naočalama i obraščićima a la Polančec, ne baš prva asocijacija na prekaljenu nogometnu „facu“, nudio je svima nadu da trenerski vuk možeš biti i ako nemaš izgled, priču i body-language Josea Mourinha ili Sir Alexa.
Tri vijesti o kojima se priča
Te iste večeri, ili najkasnije sutra ujutro, Rafu Beniteza je trajno „prebacilo“.
Rafael Benitez Maudes rođen je u Madridu prije nepune 53 godine. Igrački vijek proveo je uglavnom u obrani druge momčadi Reala. Kopačke je objesio o klin već s 26 godina, a otpočeo je znatno uspješniju priču: karijeru trenera. Prva stanica opet Real B, pa se dalje probijao preko Valladolida, Osasune, Extremadure i Tenerifa. Povremeno je radio i kao sukomentator na TV-u, ekspert i analitičar u novinama, školovao se u Engleskoj i Italiji – i onda, 2001., ulovio priliku koja će ga lansirati u visoki platni razred. Na kormilu Valencie naslijedio je Hectora Cupera.
Tu počinje trofejima najbogatije razdoblje Rafina života. S Valencijom je dva puta osvojio Primeru, prekinuvši tako post dug više od trideset godina. Osvojio je i Kup UEFA, zakačio se s upravom oko pojačanja i otišao u Liverpool. I u novom klubu je, kao i u Valenciji, osvojio srca navijača ofanzivnijom taktikom i atraktivnijim nogometom. Slijedi već opisani triler u Istanbulu i početak novog života – puno lukrativniji ugovori i znatno manja uspješnost.
Otkako je osvojio Ligu prvaka, Rafa kao da je poželio svima, možda i sebi, dokazati da je on sada 'celebrity'. Napustio je praksu koja ga je i lansirala među zvijezde: jednostavna rješenja, put do cilja najbržom ravnom linijom. Postao je drugačiji, njegovi potezi sve više su bili nerazumljivi. Kao da ih povlači netko tko je obdaren božanskom providnošću i nitko od običnih smrtnika to više ne može razumjeti. Počeo je trošiti mala bogatstva na Aquillanije, Lucase Leive i slične lijeve igrače, predstavljajući ih kao materijal za vrhunske rezultate.
Pokušao je poraziti Wengera na njegovu terenu i iz male crne bilježnice izvlačiti talentirane petnaestogodišnje Španjolce koji su mu apsolutni „must have“. Liverpool je sve više postajao legija stranaca. Tradicionalni navijači željeli su malo više engleskog štiha među Redsima. Ne, Rafa je inzistirao da mu se uz Reinu i Dudeka, za trećeg vratara iz Italije dovede izvjesni Padelli. Ne postoji Englez, dovoljno dobar da bude treći golman Liverpoola.
Storija na Anfieldu trajala je do ljeta 2010. Trener i klub sporazumno su se razišli. Benitez je uzeo 6 milijuna funti otpremnine, bio bez posla tjedan dana i onda preuzeo komandu nad Interovom svlačionicom iz koje je upravo otišao Jose Mourinho. Prilično glupo je to napisati sada, ali dovoljno je onih koji mogu posvjedočiti da sam i tada govorio isto: Rafa Benitez je jedini trener kojega Inter u tom trenutku nije smio uzeti.
Interu je nakon Mourinha trebao trener-zidar koji će pokrenuti novi ciklus, a ne sve ekscentričniji Rafa koji u talijanskom nogometu nije imao nikakva iskustva. Ali, ta istanbulska pobjeda protiv velikog rivala Milana, bila je dovoljna preporuka. Trofejni Španjolac osvojio je talijanski Superkup (Roma), izgubio europski (Atletico Madrid) i pobijedio s Interom na FIFA svjetskom prvenstvu klubova.
No, Serie A bila je ogledalo Benitezove nemoći da iz Intera izvuče „ono nešto“. Klub koji je pet godina zaredom bio prvak, a sezonu ranije okitio se trostrukom krunom, imao je u prosincu 13 bodova manje od vodećeg na ljestvici. Rafa nije izdržao ni do Božića. Velikom potrošaču i još većem gospodinu, Massimu Morattiju, dao je ultimatum: ako želite da vam ja budem trener, kupite mi još pojačanja. Dobio je otkaz i pozamašan ček, 23. prosinca.
Prošle jeseni zvijezde su se još jednom osmjehnule Rafi. Zbog apsolutno neracionalne netrpeljivosti Romana Abramoviča prema Di Mateu, inače čovjeku koji mu je donio ono što je najviše želio, njegov „my precious“, Ligu prvaka, u studenom se otvorilo radno mjesto menadžera Chelseaja. Njega je, na golemi užas navijača, zauzeo naš junak Rafa. Nije uspio popraviti slabi start u Ligi prvaka, pa je Chelsea postao prvi prvak Europe u povijesti LP, koji sljedeće sezone nije prošao prvi krug.
Opet je kao „sretni nasljednik“ otišao na FIFA SP klubova koje je izborio njegov prethodnik, ali izgubio je finale. Ogledalo nemoći i ne-igre Chelsea je domaći nastup i poraz od QPR-a, uvjerljivo najgore momčadi Premiershipa. Navijači su ga ionako dočekali na nož, možete misliti kako dišu sada, bez obzira na visoku pobjedu u Stokeu.
Rafa Benitez, trener sve pozamašnijih iznosa na čekovima i sve slabijih rezultata. S Abramovičem ima dogovor do ljeta. Kako sada stoje stvari, teško da će suradnja biti nastavljena. Hoće li i nakon toga Benitez nastaviti obitavati u kasti vrhunskih trenera kojoj pripada još samo po visini plaće? Tko zna, možda još ima onih koji u njemu vide spasitelja.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
