Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Komentar Željka Vele

Skandinavski 'krvnici' koji su krojili nogometnu povijest: Zašto oni stalno sude?

Ovo je priča o skandinavskim sucima zbog kojih ste se puno puta hvatali za glavu.

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Švedski sudac Jonas Eriksson oštetio je, držim nenamjerno, Barcelonu na San Siru za barem jedan kazneni udarac. Prema strogoj primjeni propisa vjerojatno i za dva, ali da je od dvije sporne situacije trebao barem jednom pokazati na bijelu točku, to valjda nije sporno ni Berlusconiju.

>> Barcu i Milan prate spektakl i kontroverze: Neka suci ostanu u sjeni!

Pustimo sada navijačke strasti, tko je za Barcelonu, a tko za Milan jer ovo nije tekst o tome. Ovo je priča o skandinavskim sucima, sucima koji zahvaljujući posve pogrešnoj politici UEFA-e, zauzimaju iznimno visoko mjesto na ljestvici izvrsnosti, mada to kvalitetom suđenja uopće ne zaslužuju.

Ograničimo „skandinavske zemlje“ u ovom slučaju na Švedsku, Norvešku i Dansku. To su države koje ostatak svijeta percipira kao visokouljuđene, demokratske, poštene i nepotkupljive. Smatra se da se u svim sferama tih društava napreduje zahvaljujući stručnosti, a ne pomoću veza ili korupcije. Iako bismo sve ovo mogli sada dovoditi u pitanje spominjući utakmicu s EURA 2004 između Švedske i Danske ili trgovinu bodovima na Eurosongu, u principu su sve ove tvrdnje znatno više točne nego krive. Zato UEFA smatra da su takvi civilizirani, pošteni i moralni i njihovi suci, što opet velikim dijelom stoji. Osim toga, „Skandinavci“ su podobni za suđenja završnica jer je zanemariva opasnost da među osam u Ligi prvaka bude predstavnik navedenih zemalja.

Međutim, problem je u tome što danski, švedski i norveški suci jednostavno ne znaju dovoljno dobro suditi, skloni su pogreškama, a visokooktanski ritam u kojem igraju najbolji engleski, španjolski, talijanski, njemački i drugi klubovi, prebrz je za njihove mogućnosti.

Prisjetimo se nekoliko bisera:

Polufinale LP 2009, Chelsea – Barcelona 1:1, izmasakriran Chelsea, oštećen u više navrata, za barem tri jedanaesterca, jedno od najsramotnijih i najdiletantskijih suđenja novije nogometne povijesti. Sudac: Tom Hening Ovrebo (Norveška)

Play-off za SP 2010, Francuska – Republika Irska, gol koji je odveo Francuze u Južnu Afriku postignut je nakon što je Henry očito i namjerno igrao rukom. Sudac: Martin Hansson (Švedska)

Liga prvaka 2005, Barcelona – Chelsea, isključen Drogba, teške optužbe na sučev račun da je navodno između dva poluvremena razgovarao s Rijkaardom o utakmici. Sudac: Anders Frisk (Švedska), nakon utakmice se ostavio suđenja

Finale LP 2006 Barcelona – Arsenal, nije poštivao prednost u situaciji čiste šanse za Barcelonu. Dosudio slobodan udarac i isključio Lehmanna, Barcelonin igrač imao loptu pred praznim golom. Sudac: Terje Hauge (Norveška)

SP 1982, Jugoslavija – Španjolska, dosuđen kazneni udarac za Španjolce zbog prekršaja Velimira Zajeca barem dva koraka izvan kaznenog prostora. Sudac: Henning Lund Sorensen (Danska)

Ima toga još, no ovo su najeklatantniji primjeri. Naravno da bi marljiv istraživač mogao pronaći i brojne pogreške sudaca iz drugih podneblja, no skandinavski suci upleteni su u neke od najvećih sudačkih katastrofa posljednjih godina. Ono što posebno iritira je što, bez obzira na sve što naprave loše i krivo, suci sa sjevera Europe stalno napreduju, a kako god koji ode u mirovinu, dolaze dva nova.

Nakon što je otišao Valentin Ivanov, cijela Rusija nema nijednog suca u najvišem razredu. Lubos Michal je svojedobno „iskakao iz paštete“, ali sada slovačkog suca nema ni na mapi. Kod Čeha nakon Vaclava Krondla potpuna suša, u Grčkoj iza Vasarasa nula, iz Srbije je Zoran Petrović bio elita prije četvrt stoljeća. Rumunjska – nula bodova, Mađari će na EURU imati Viktora Kassaija, prije toga golema rupa otkako je sa scene sišao Sandor Puhl, ni Austrija poslije Konrada Plautza nije izbacila pravog suca… Hrvatska ga nikada nije ni imala. Bebek je svoju priliku upropastio, sada je u čekaonici i u razvojnom programu Mario Strahonja.

Je li moguće da sve ove navedene zemlje ne mogu imati barem jednog visokopozicioniranog kvalitetnog suca, nego u najboljem slučaju jednog svakih dvadeset godina,? Istodobno ih Švedska, Norveška i Danska imaju tri po generaciji? Čime su oni to zaslužili? Je li školovanje na utakmicama Odense – Nordsjaeland ili Malmo – Kalmar tako prokleto dobro da se bez problema možeš ubaciti u ritam Manchester Uniteda ili Reala? Kakav im je „novi val“?

Norvežanin Hagen je izazvao zgražanje svojim vođenjem utakmice Manchester City – Sporting, a sunarodnjak Moen dobio je jedva prolaznu ocjenu za izvedbu na dvoboju Dinamo – Real… Nema veze, dobit će novu šansu.

Grozno je kada vas sudac namjerno potkrada. Ali nije puno bolje kada vas permanentno oštećuje svojim neznanjem, a to je glavni problem sudaca iz ove priče. Dok se god to ne promijeni, neke velike i važne utakmice uništavat će nedorasli Ovreboi, Hansseni i ostali.

I na kraju jedna dobra vijest, na EURU će suditi samo jedan sudac sa sjevera, Jonas Eriksson s početka ove priče. Eppur si muove.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati

Nastavi čitati