Barcelona nije imala previše problema s Manchester Cityjem kojem očito još dosta toga nedostaje da bi se uhvatio u koštac s najjačima. Lionel Messi odigrao je najbolju utakmicu otkada se vratio na travnjak nakon ozljede, a kada Argentinac igra barem približno na svojoj razini, City i slični klubovi nemaju previše šanse.
Tri vijesti o kojima se priča
„Tiki-taka“, dakle, još nije mrtva, još uvijek je itekako živa, mnoge i dalje oduševljava, ali mnogima je i dosadna, a neke i živcira.
Nijemci ne vole 'davljenje' lopte
Zanimljivost i ljepota nogometa, među ostalim, leži u činjenica što svaka zemlja ima svoju kulturu i stil nogometa koji preferira. Poznato je da Nijemci imaju nešto drugačije poimanje nogometa od Španjolaca. U Njemačkoj se oduvijek cijenila tehničko-taktička obučenost igrača, ali i agresivnost, borbenost, visoki ritam, brzina odigravanja i jednostavnost dolaska do gola. Nijemci ne vole preveliko kompliciranje i beskonačno „davljenje“ lopte, a tiki-taka podrazumijeva baš takvu strategiju.
Nema sumnje kako su u estetskom smislu različita mišljenja u ocijeni "tiki-take", ali teško je pobiti da se radi o efikasnom nogometu. Naravno, ako imate momčad i igrače koji su u stanju igrati takav nogomet, a trenutačno postoje barem dvije takve - Barcelona i Bayern. I obje su u četvrtfinalu Lige prvaka. Arsenal igra nešto slično i možda bi se plasirao među osam najboljih da nije u osmini naletio na Bayern. Nije ni Real daleko od te igre.
Guardiola nije izmislio 'tiki-taku'
„Tika-tika“ nije neka posebna izmišljotina Guardiole, možda je tek dodao neke elemente i stvorio eklektičniji stil. U osnovi je to modifikacija takozvane trokut igre koja se već desetljećima igra u Brazilu i većim dijelom Južne Amerike, Nizozemskoj pa i na ovim našim prostorima, a sličan stil od velikih europskih klubova godinama njeguju i Real i Barcelona pa Benfica, Ajax...
Za mnoge je brazilska izvedba ipak najatraktivnija. U Barcinoj i današnjoj Bayernovoj igri možda nema dovoljno „sambe“, odnosno spektakla poteza i zato je njihova „tiki-taka“ ponekad poprilično dosadna. To je razlika između, recimo, Ronalda ili Ronaldinha na jednoj strani te Messija i nekoć Maradone na drugoj, odnosno brazilske i argentinske škole nogometa. Argentinci igraju pas igru, ali u solo prodorima uglavnom idu klasično „cik-cak“, dok brazilski majstori uz sve to dodaju još koju fintu za publiku, puno češće "rolaju", povlače sombrera, oksforde, rabone, bicikle, stepovere, flip-flapove, nutmege…
Brazilci najatraktivniji i prvaci - jesu li najbolji?
Kada ste vidjeli Messija ili prije njega Maradona da „rolaju“ ili povuku flip-flap ili ako hoćete elastico poput Ronalda ili Ronaldinha, njihov je repertoar poteza ipak širi, što ne znači da su oni zbog toga bolji ili još preciznije svrsishodniji. Takvi su Brazilci, žongleri, uvijek teže atrakciji, bez poteza za raju, bez istinskog spektakla za njih nogomet nema previše smisla.
Bolje rečeno, takvi su nekoć bili, jer ni u Brazilu više nema majstora starog kova koji su igrali atraktivan, žonglerski nogomet i uz to osvajali Mundijale. To je vrhunac, više i bolje se ne može, igrati za oko najljepše i biti prvak, najbolji na svijetu. Neymar jest odličan, ali teško da će doseći razinu i klasu jednog Ronalda. No ipak, ljepota nogometa uvijek leži u oku promatrača. Sve je na kraju stvar osobnog ukusa.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
