Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Kolumna Željka Vele

Real i Barca promijenili nogomet: Ovo je neka druga dimenzija

U natjecateljskom smislu završeno je najspektakularnije prvenstvo na planetu Zemlji. OK, neke dileme oko ostatka Europe još su otvorene, ali odgovor na „pitanje svih pitanja“ znamo.

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Primera je pripala Real Madridu. Mourinhove trupe prekinule su trogodišnju dominaciju „tiki-taka“ Barcelone. Kako god da je završila, ova sezona španjolskog prvenstva odvela je nogomet, posebno brojke, klupsku i osobnu igračku statistiku, u sasvim novu, višu dimenziju.

Dvije megamomčadi rušile su tijekom sezone klupske i europske nogometne rekorde kao od šale. Više nije normalno da Real i Barcelona često pobjeđuju. Normalno je da pobjeđuju stalno. Više nije normalno da Real i Barcelona pobjeđuju golom razlike. Normalno je da svakog protivnika tuku u hendikepu. Više nije normalno da Messi i C. Ronaldo daju mnogo golova. Normalno je da su strijelci svaku utakmicu, gol ili dva, a počesto i hat-trick.

Vratimo se u ne tako davnu prošlost. Evo samo pet godina unatrag, u sezonu 2006/2007. Tada je Real bio prvak sa 76 bodova (toliko je imala i Barca). Naslov „kraljevskom klubu“ nije izmakao bez obzira što je tijekom sezone izgubio osam utakmica, a remizirao sedam puta. Real je zabio 66 golova, a konačna gol razlika na kraju sezone bila mu je +26. Pogledajmo kako taj učinak, koji je dakle bio dovoljan za naslov španjolskog prvaka, siromašno izgleda naspram ovosezonskom, u kojem su dvije utakmice manje:

2006/2007 REAL MADRID 38 23-7-8  66-40   76
2011/2012 REAL MADRID 36 30-4-2 115-30 94

Razlika „moćnog dvojca“ u odnosu na trećeplasiranu Sevillu tada je bila 5 bodova. Sada je Barcelona trećoj Valenciji odmaknula 29 bodova, Real 36! Te sezone najbolji strijelac lige bio je Ruud van Nistelrooy s 25 pogodaka; 50% od onoga koliko će imati ovogodišnji pobjednik. To je definitivno nogomet druge dimenzije koji, nehotice ali ipak, sve ostale sjajne dosege čini manje vrijednim.

Na primjer, jedan Robin van Persie postigao je 28 Premiership golova za Arsenal, Klaas Jan Huntelar 27 za Schalke… ali to (neopravdano) izgleda tako malo u usporedbi s Messijevih 46 ili Ronaldovih 44. Prvorazredni centarfor Radamel Falcao ugurao je 23 komada. U nekom drugom vremenu, u nekom drugom prvenstvu, bio bi prvi strijelac ili barem vrlo ozbiljan kandidat. Ovako, mora se osjećati kao Goran Ivanišević koji je u zenitu karijere imao nesreću živjeti u Samprasovoj eri.

U nogometnoj statistici pisat će kako je prvak Europe u sezoni 2011/2012 Bayern ili Chelsea. Tko god to bio, bit će zasluženo jer je najbolje iskoristio specifične zakonitosti natjecanja u Ligi prvaka. Ali, uopće nema dvojbe da su Real Madrid i Barcelona dvije najbolje i najjače momčadi koje bi bile prvak i viceprvak u svakom prvenstvu na svijetu. To su megamomčadi u punom smislu riječi.

Na njihovim utakmicama ponovno su se vratili u modu neuobičajeno visoki rezultati: 6-0, 7-1, itd. Mnoge europske momčadi s duljom tradicijom nastupa u eurokupovima svoje najveće pobjede i poraze u Europi, zabilježili su u „romantičnim nogometnim vremenima“ kada je odmjeravanje snaga na kontinentalnoj sceni tek počinjalo. Onda je došlo vrijeme kada su „svi igrali nogomet“ pa se gubilo i pobjeđivalo uobičajenim nogometnim rezultatima.

Sada Real i Barcelona mijenjaju povijesne knjige svojih suparnika nanoseći im rekordne poraze: Bayer Leverkusen, Dinamo Zagreb, Osasuna, Rayo Vallecano… i to više nije vijest nego je, kao, normalno? Svjedoci smo „mini panike“ oko Lea Messija koji tri utakmice nije zabio gol (a igrao je dvaput protiv Chelsea i jednom s Realom). Još donedavno bi napadač iz jake lige imao vrlo respektabilnu, gotovo izvrsnu statistiku, ako bi do brojke od Messijevih 68 golova stigao u tri sezone. On i CR7 lansirali su kriterije napadačkog učinka u nebo, poremetili sve…

Bili Vi navijač Barce ili Madrida, ovu je epsku bitku doista bilo zanimljivo pratiti. Nakon godina katalonske dominacije, sreća se malo okrenula i Madrid slavi. Problem je što su ta dva megakluba, zapravo – gubitaši. Iza njihovog rezultatskog sjaja stoji minus u financijskim knjigama, pa se može reći da su ovi trofeji zapravo „trofeji na dug“. Znamo li da su prosječne plaće u „bijeloj“ i „crvenoplavoj“ svlačionici najviše u svijetu sporta uopće, onda postoji i jedan moralni upitnik: koliko je pošteno što su te turbomomčadi sazdane na fiktivnom novcu?

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati

Nastavi čitati