Drogula je možda posljednji put na svom kontinentu namirisao krv. Čovjek moć i sam svoj napad. Jedan od najboljh igrača svijeta posljednjih sedam – osam godina još nije potpisao ni jedan trofej izvan Otoka.
Sve s Chelseajem ali ništa podvučeno klupskim europskim i reprezentativnim afričkim parafom, premalo za talent njega i njegovih suigrača u reprezentaciji.
Reprezentativac Obale Bjelokosti, pomalo podsjeća na likove poput Janea Ahonnena ili Gorana Ivaniševića. Dva lika što sportski što karakterno teško spojiva u istu rečenicu. No obojica su dugo figurirali kao ‘’previše talentirani da bi vječito bili korak do nečega’’. Na kraju su se i jedan i drugi dokopali nečega što im se dugo pripisivalo – pobjede u Svjetskom kupu i osvajanja Grand Slama.
Drogbinoj Obali Bjelokosti već se godinama pripisuje ista ona rečenica pod navodnicima, bilo da dođu na Svjetsko prvenstvo ili Afrički kup nacija. Činjenica je također da Obala služi kao ‘’sprdnja’’ kakvim god silama, ovozemaljskim ili onozemaljskim, kada se radi ždrijeb za Mundijal. U Njemačkoj i Južnoj Africi su ih u skupini dočekali – Argentina, Nizozemska, Srbija, Brazil, Portugal, Sjeverna. Koreja. Skupine smrti u kojima su uvijek umirali na trećem mjestu.
Afrički kup su osvojili jednom – 1992. godine. S obzirom da se održava svake dvije godine, matematički omjer njihove kvalitete i dosega na natjecanjima u drogbinoj eri je pomalo uvredljiv.
Kao što bi bilo uvredljivo da čovjek, kojeg je svjetski ugledni magazine ‘’Time’’ uvrstio na listu 100 najutjecajnijih ljudi svijeta, završi karijeru bez trofeja na svom kontinentu. Na kojem je dva put biran za najboljeg. Gdje iz države iz koje dolazi uživa status kao Maradona u Napulju. Nema svoju crkvu ali ima stadion, nema političku funkciju ali gradi bolnice, nije ni u ministarstvu obrane ali je velikim dijelom i njegovim utjecajem prekinut drugi građanski rat u Obali Bjelokosti.
U Marseilleu su navijači skupljali novce da se vrati iz Engleske, nakon samo jedne paklene sezone u Zidaneovom gradu. U Chelseaju je Abramovič slao aute s mašnom ispred kuće samo da ne ode, a iz Rome je prije dvije godine Totti poručio ‘’idemo pješke po njega u London ako želi doći’’.
‘’Sve zna, a čovjek je ko’ beton’’, ukratko je opisao asortiman umijeća kapetana Obale Bjelokosti Ivica Osim nakon što ga je uživo gledao na jednoj pripremnoj utkamici u Japanu. Nevjerojatan je taj Osim – u jednoj rečenici uvijek sažme sjajnu misao o nekomu ili nečemu. Skoro kao Srebrić.
Odbio je novi jednogodišnji ugovor od strane Chelseaja. Poruku im je poslao tako da je potjerao šišmiše iz grada. Egzorcist Drogba. Pomeo je Valenciju sa Stamford Bridgea i ostavio Chelseaju novi san o Ligi prvaka. Kako izgledaju na terenu bez njega, ostat će to samo san. S Drogbom u kakvom god stanju bio, snovi bilo koje momčadi poprimaju realne konture.
Čovjek kojeg je majka dok je bio dijete zvala ‘’Tito’’ po jugoslovenskom maršalu, u ‘’trećoj igračkoj dobi’’ maršira po svoj pokal. Na putu će ga gađati ‘’bakreni meci’’, što je nadimak reprezentacije Zambije. Ako zaigra kao i dosada na turniru, ha, znate kako je kad se meci namjere na beton…’’mi smo ga gađali ali nismo pogodili…da je metak, nije dovoljan…’’, nije dečki nije. Parkirajte tenkove u šesnaesterac, onda možda ali samo možda…
