Prkosni Slavonac kompromise je najčešće radio na svoj račun. 69-godišnjak iz Čajkovaca, mjestašca iz brodsko posavske županije ispisao je jednu od najvećih senzacija u jeku stvaranja samostalne Hrvatske.
Prva pomisao na Iliju Lončarevića? Brkovi. Dobro, ajmo opet. Druga pomisao? Naravno kup s Inkerom 1992. Kada je Inker predvođen mladim nadama poput Solde i Jurčića prvo odigrao 1:1 pa u uzvratu pogotkom Kasumovića na Maksimiru slavio protiv HAŠK Građanskog 1:0 i Rabuzinovo sunce odnio u Zaprešić. Grad u kojem se odigrala i prva međunarodna utakmica u samostalnoj Hrvatskoj. Inker je pod vodstvom Lončarevića igrao protiv Sturma. Nakon osvajanja Kupa je odbio Dinamo.
80-ih je Lončarević radio kao instruktor zagrebačkog nogometnog saveza. Da, postoji neka verzija sveučilišnog nogometnog prvenstva i da smo zemlja velika kao SAD, Ilija bi bio puno cjenjeniji trener. Jer, kažu nogometni stručnjaci da vjerojatno ne postoji bolji trener u Hrvatskoj za mlade igrače od Ilije.
Nije jedan od onih koji kimaju glavom
Zna to i Zdravko Mamić koji ga je godinama nastojao dovući u Maksimir nakon njegove posljednje epizode. No, Lončarević koji je bio u stručnoj komisiji Hrvatskog nogometnog saveza nikad nije bio vičan ''kimanju glavom''.
''Stručna komisija HNS-a je svedena na sramotu pa se novinari sprdaju s nama jer naše mišljenje Izvršnom odboru ništa ne znači'', znao je podvući Ilija.
U posljednjih je dvadesetak godina vodio bezbroj klubova. No, jedino u Dinamo se vraćao tri puta, i jednom kao sportski direktor. 1999. upisao je kao trener Croatije i titulu prvaka.
''Mene su najčešće zvali u situacijama rasula kada je trebalo kestenje vaditi iz vatre'', znao bi istaknuti. Kao što su ga zvali iz kluba koji sada vodi – NK Gorice.
Klubove poput Marsonije i Slaven Belupa je doveo u prvu ligu, a vodio je vjerojatno i najjači Hrvatski dragovoljac svih vremena, onaj s kraja 90-ih, Bazinu, Vasilja i društvo. Mali broj hrvatskih trenera se može pohvaliti da je vodio neku reprezentaciju na velikom natjecanju. Lončarević je u dva navrata vodio reprezentaciju Libije, a na afričkom Kupu nacija 2006. ispao je u skupini smrti s Egiptom, Obalom Bjelokosti i Marokom.
I u 70. godini Ilija ne staje. Gura dobro, na četvrtoj je poziciji. Ne znamo planira li kao i tata Ćiro ''umrijeti na trenerskoj klupi'', ali Lončarević u HNL sjećanjima sigurno neće umrijeti. Njegovo ime je u hrvatskom nogometu davno ispisalo respektabilne stvari.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
