U modernom nogometu „igrači s ceste“ ili ako hoćete "avlijski nogometaši" postali su rijetke "biljke". Danas se na prste jedne ruke mogu prebrojati nogometaši poput, primjerice, Snješka Cerina, slavnog Dinamovog golgetera iz generacije '82 i jednog od posljednjih velikih hrvatski nogometaša koji je praktički izravno sa zagrebačkih „cesta i livada“ dospio u profesionalni nogomet i u njemu ustavio dubok trag.

>> Čudesni Xavi oborio rekord: Bez ijednog krivog dodavanja na utakmici!

Nogomet kao 'teška industrija'

Nogomet je već odavno postao „teška industrija“, sport modernih „gladijatora“, nogometaši se od ranih dana odgajaju u klupskim „inkubatorima“, ali najveći nogometaši današnjice sa sobom najčešće ipak nose „vic ulice“ koji ih razlikuje od klasičnih „tvorničkih produkata“. Nogometne škole diljem svijeta sve više uviđaju da je svrsishodno pomiriti dvije krajnosti – „cestu“ i klasičnu nogometnu školu. Tako mali nogomet iliti futsal postaje obvezan predmet u gotovo svakoj viđenijoj školi nogometa.

U Brazilu veza futsala i velikog nogometa traje već desetljećima, slično je i sa zemljama proizašlih iz bivšeg Sovjetskog Saveza, gdje je mali nogomet oduvijek dio trenažnog procesa igrača velikog nogometa. I na ovim prostorima profesionalni igrači rado su igrali razne inačice malog nogometa. Prisjetimo se samo Dinamovih turneja po Švicarskoj gdje su na zimskim pripremama odmjeravali snage sa sovjetskim momčadi. Tada se četo igralo na „mantinelu“ što je bilo vrlo popularno u Sovjetskom Savezu. Da ne spominjemo Kutiju šibica na kojoj su harali Cico Kranjčar, Boban, Prosinečki...

Barca nije izmislila tiki-taku

Barcelona ni izbliza nije prva momčad, kako to neki misle, koja je elemente igre malog nogometa prenijela u veliki. Takozvanu „trokut igru“ njegovale su mnoge velike momčadi, od Di Stefanovog i Puskasovog Reala i Peleovog Santosa i reprezentacije Brazila pa do Cruyffovog Ajaxa i reprezentacije Nizozemske, čiju je nogometnu školu Barcelona preko Cruyffa većim dijelom prekopirala. No, vjerojatno je Barcelona i općenito španjolska škola nogometa u posljednje vrijeme na tome najtemeljitije radila.

„Volim futsal. U njemu uživam“, kazao je Andres Iniesta, jedan od najboljih predstavnika Barcine „tiki-take“, kada su ga upitali o vezama futsala i velikog nogometa prilikom snimanja Nikeova filma „Andres Iniesta: Moje igralište!“

Iniesta: Uživam u futsalu!

„Kao profesionalni nogometaš, zamjećujem da se u futsalu gube neki taktički elementi i kretanja u igri. No, ono što volim kod futsala je vještina s loptom, intenzitet poteza, bočno kretanje, blokovi, pasovi... To je pravi užitak gledati. Skidam kapu igračima futsala, nije ga lako igrati. Jedno je gledati na TV-u, a sasvim nešto drugo igrati na terenu“, kaže Iniesta, a njegov dobar prijatelj Jordi Torras, španjolski futsal reprezentativac i jedan od najboljih igrača futsala, dodaje:

Torras: Postoje mnoge sličnosti između futsala i nogometa koji prezentira Barcelona

„Prema mojem mišljenju, postoje mnoge sličnosti između futsala i nogometa koji prezentira Barcelona. Igra u veznom redu Barce je zapanjujuća. Kada pogledate kako kontroliraju loptu, odigravaju pasove, kako se kreću i otkrivaju... Sve su to vještine koje se koriste u futsalu“, pojašnjava Torras, koji je jednako kao i Iniesta odgojen u Barceloninoj nogometnoj školi La Masija. Iniesta je nastavio karijeru kao igrač klasičnog nogometa, a Torras je završio u futsalu.
„Iniesta je bio predodređen da uđe u prvu momčad, a mene su bacili uokolo. Tada je bila bitno drugačija situacija no sada. Futsal nije bio profesionalan sport i niste mogli znati hoćete li od toga moći živjeti“, prisjetio se Torras.

Fifa i Uefa ulažu milijune u futsal

U međuvremenu Fifa i Uefa uložile su mnogo novca i truda u profesionalizaciju futsala te standardizaciju pravilu, jer se mali nogomet diljem svijeta igra u različitim formatima. Upravo zato se inzistira na imenu futsal koji se isključivo igra 4+1. Želja je Uefe da futsal uskoro postane najpopularniji dvoranski sport na svijetu. Na dobrom su putu. U nekim zemljama futsal je već najpopularniji. U prošlosti su prednjačili Brazil i Rusija, potom je na scenu stupila Španjolska, pa Italija, Argentina... I u Hrvatskoj se futsal razvija velikom brzinom. Podsjećamo da je zagrebački Nacional igrao u završnici Lige prvaka, a hrvatska reprezentacija dogurala je do polufinala posljednjeg Eura.

Iniesta se prisjeća da je prve nogometne korake zapravo napravio na futsal terenima u svojem rodnom gradu Fuentealbillu, provinciji Albacete, autonomna pokrajini Castile-La Mancha.
„Tada nisam ni slutio da ću jednog dana postati profesionalni nogometaš. Igrao sam futsal s prijateljima na školskom igralištu. To što sam tamo naučio nosim kroz cijelu karijeru. Moja današnja igra temelji se na onom što sam naučio sa osam do deset godina. Kasnije je sve bila samo nadogradnja. Jasno, naučio sam puno od svojih trenera, napredovao sam i ojačao, ali mogu reći bez ikakve sumnje da ono što sam igrao kao dječak samo nastavljam u današnjim danima“, kaže Iniesta te dodaje da nove tenisice Nike Elastico Finale II savršeno pristaju za futsal.
„Fantastično se drže na svakoj podlozi, udobne su i komforne što je najvažnije za nogometaše.“

Englezi se vraćaju korijenima

U posljednjih nekoliko godina veliku pažnju futsalu kao dijelu školovanja mladih nogometaša pridaje se i u kolijevci nogometa - Engleskoj. Englezi su uvidjeli da sve više zaostaju za najvećim nogometnim nacijama, posebice u tehničkom pogledu. FA je odlučio uložiti velika sredstva u izgradnju dodatnih futsal terena, ali i u edukaciju trenera. Međutim, to ne znači da engleski nogometaši u prošlosti nisu brusili svoje vještine na malim terenima.

Rooney: Često sam znao sam izaći s loptom pa satima tehnicirati i pucati po zidu

„Kao dječak non-stop sam bio vani i igrao nogomet. Iza kuće mojih roditelja postajao je mali teren na kojem sam s dečkima iz kvarata 'visio' cijelo vrijeme. Igrali smo jedni protiv drugih, sve ovisi koliko nas je bilo, tri na tri ili deset na deset, ali često sam znao sam izaći s loptom pa satima tehnicirati i pucati po zidu“, na snimanju za novu kolekciju Nikea FC247 prisjetio se svog djetinjstva u Liverpoolu Wayne Rooney, zvijezda Manchester Uniteda i vjerojatno najbolji engleski nogometaš današnjice.

„Stečene vještine i iskustva s malih terena puno su mi pomogla u karijeri. Tehnički gledano, većinu toga sam naučio u djetinjstvu – šut, primanje lopte, pas igra, igra na malom prostoru... Mali nogomet me naučio brzo razmišljati, tamo nemate puno vremena, prije no što primite loptu morate znati što ćete s njom. Kada prijeđete na veliki teren, imate osjeća da je pred vama prostor cijelog svijeta“, kaže Rooney te dodaje:

Rooney: 95 posto onog što sam naučio o nogometu dolazi s malog nogometa

„Sve što naučite kao dijete na malom nogometa, lako možete prenijeti na veliki. Taktičke stvari dolaze kasnije, ali 95 posto onog što sam naučio o nogometu dolazi iz te faze mojeg života.“

Rooney je ponudio pet glavnih stvari koje se mogu naučiti na malom nogometu i potom prenijeti na veliki.
„Prvo, osjećaj za igru i prostor. Naučite gdje se nalazite i gdje se nalaze vaši suigrači i suparnici. Drugo, vizija igre. Morate naučiti predviđati stvari. Treće, tehnika. Ona je jako važna, posebice pasovi i šutovi. Četvrto, snaga. Naučite zagraditi loptu i držati suparnika podalje nje. I na kraju, realizacija. Dobra momčad treba dobrog realizatora, a na malim golovima naučite kako se zabija. Morate naučiti kako igrati bez pritiska. Samo igrati i ne osvrtati se. Na nekim utakmicama možete probati nove trikove a da vas nitko ne osuđuje“ , zaključio je Rooney.

Klinci, što čekate, izađite na svjež zrak i "haklajte". Možda jednog dana postanete profesionalci!

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.