Miroslav Ćiro Blažević preuzimanjem klupe Zagreba postao je najstariji prvoligaški nogometni trener u Europi, no iz susjedne nam zemlje stiže odgovor...
Naime, najmlađeg prvoligaškog trenera u Europi ima Slovenija! Njegovo ime je Saša Kolman, 28 mu je godina i na čelu je Suduroya, momčadi iz najvišeg ranga natjecanja na Farskim Otocima. Od Ćire je mlađi čak 50 godina, a u ekskluzivnom intervjuu za GOL.hr kazao nam je štošta zanimljivog...
Za početak, tko je uopće Saša Kolman?
"Rođen 1. svibnja 1984. godine. Počeo sam igrati nogomet u lokalnom Tolminu, bio sam potom junior HIT Gorice, a onda se odlučio za studij nogometa i poslije diplome dobio sam šansu igrati profesionalan nogomet. Nastupao sam za Naftu Lendavu i Primorje u 1. slovenskoj ligi, potom igrao u Španjolskoj za Rayo Cantabriju (4. liga) i ove godine za Suduroy."
Kolman je na Farske Otoke stigao kao igrač, a trener je postao igrom slučaja. Gore spomenuta diploma s Fakulteta za sport u Ljubljani, gdje je odabrao i završio smjer 'nogomet', brzo se isplatila...
"Nakon 10 utakmica trener je dao ostavku zbog loših rezultata. U klubu su znali da imam PRO licencu, imao sam dobar status u momčadi i postavili su me za trenera.“
Saša je tako postao najmlađi prvoligaški trener u Europi. Najstarijeg - našeg proslavljenog Ćiru - obožava!
„On je živa legenda i zaista trener svih trenera! Kao klinac sam imao čast par minuta pričati s njime i mogu samo reći da je pravi gospodin. Jako ga cijenim, moj je idol uz Lippija i Fergusona. A kad vidim svoje ime kraj njegovog u kontekstu 'najmlađeg' i 'najstarijeg', osjećam se kao da sanjam i ponosan sam na svoj početak trenerske karijere."
Neki možda Ferojce, kako glasi hrvatska izvedenica za stanovnike Farskih Otoka, smatraju nogometnim liliputancima, no za Kolmana je najbitnije da je negdje krenuo raditi kao trener. Uostalom, rijetki znaju da je Andre Villas Boas, ponajbolji stručnjak na svijetu, trenersku karijeru započeo na Britanskim Djevičanskim otocima! Portugalac je još 1998. kao 21-godišnjak vodio tamošnju reprezentaciju...
„Znam za tu priču i onu Josea Mourinha, ali ne bi se stavljao u istu rečenicu s njima. Ja sam realist, svjestan da je teško uspjeti, posebice u maloj Sloveniji, ali bez straha od izazova. Imam znanje i hrabrost, strpljiv sam i čekat ću svoju šansu. Vidim se kao trenera i sretan sam što sam počeo raditi.“
Kakav se nogomet igra na Farskim Otocima?
„Neloš. Mediji prate nogomet, ljudi ga vole, liga je vrlo organizirana. Imaju 2-3 momčadi koje bi komotno mogle igrati 1. slovensku ligu. Vodeće momčadi igraju na tehniku, ostali ipak na preskakanje igre i na snagu. Jedini problem je što svi najbolji reprezentativci + dobri stranci (Brazilci i Afrikanci) igraju u najboljim klubovima, pa je velika razlika između njih i svih ostalih. A najveća razlika je između 1. i 2. lige.
Reprezentacija uglavnom gubi, ali oni koji podrobnije prate tvrde da je napredak vidljiv. Na Farskim Otocima u ne tako davnoj prošlosti mučili su se Talijani, Francuzi, Srbi, Šveđani...
„Ferojci su sve bolji. Šveđani su ih jedva pobijedili u Torshavnu (bilo je 1:0 za domaće, a na kraju je Ibra pogodio za preokret i 1:2, nap.a.). U godinama koje slijede počet će oni skupljati bodove. Većina ih igra u domaćoj ligi, a za mlade postoji veliko zanimanje iz Danske i iz Velike Britanije. Dosta reprezentativaca igralo je prvoligaški nogomet u Škotskoj ili su bili u mladim momčadima velikih engleskih klubova. Trenutno imaju vratara u Manchester Cityju. Skauti rade svoj posao i čim ugledaju nekog zanimljivog mladića, taj odmah završi u Danskoj (1. ili 2. Liga), Norveškoj, Škotskoj ili akademiji vodećih klubova Premier lige."
Farski Otoci su otočna skupina u sjevernom Atlantiku između Škotske, Norveške i Islanda. Još od 1948. godine su autonomna regija Danske, s tek 50-ak tisuća stanovnika. Kakvi su uvjeti života u toj maloj državici?
"Hladno je, kiša i vjetar ne prestaju. Ljeti su temperature najviše 12 stupnjeva, uz kišu i vjetar pod obavezno. Država je lijepa i atraktivna, ali za maksimalno 14 dana turističke posjete. Mi Balkanci nismo navikli na njihov stil života, oni se ne druže kao mi, nemaju kafića i restorana, više su po kućama uz privatna druženja. Pomalo je dosadno, po ljeti je dan 24 sata, može se trenirati i u 4 ujutro... Zimi suprotnost, mrak cijelo vrijeme, zatim možda 3-4 sata dan, pa opet mrak i noć... Standard je visok, jedna su od najskupljih država na svijetu. Čak i da sam kuhaš potrošit ćeš više od 300 eura mjesečno samo na hranu. Porezi su visoki, ali plaće su ipak dobre i nitko nema problema."
Koliko se zarađuje u nogometu?
"Stigla je i njih malo recesija. Plaće su sve manje, forsiraju domaće igrače i nude im poslove. Liga je inače poluprofesionalna, samo su stranci profesionalci. Do prije koju godinu najbolji igrači imali su i 7 tisuća eura mjesečno uz posao. Danas najbolji trener i igrači zarađuju dvije do četiri tisuće eura. Ali moram naglasiti da nema kašnjenja niti problema. Ono što si dogovorio, to ćeš i dobiti, pa taman da nemaš niti ugovor."
Trenutno je na Farskim Otocima stanka. Kolman sa Suduroyom nije uspio ostati u društvu prvoligaša...
„Igra se od veljače do listopada, po zimi miruju. Suduroy je jedan od manjih klubova ovdje, uvijek na diobi 1. i 2. lige. Nalazi se na najjužnijem otoku u državi, nema ceste koja bi vodila do sjevernih otoka, pa svako gostovanje najprije moramo dva sata na trajekt i onda dalje... Na ovom otoku žive od ribe, a nemaju dovoljno mjesta za posao. Zato dobri igrači sa sjevera ne žele doći igrati u Suduroy. Igrali smo s domaćim momcima, koji baš i nisu svi materijal za 1. ligu, a bilo nas je i troje stranaca - nas dvojica Slovenaca i jedan iz Gane. Nažalost smo ispali, ali utjeha je polufinale Kupa, u kojem smo namučili jaki Vikingur i ispali na račun gola u gostima. Prvak je bio EB Streymur, ali inače su najbolji klubovi iz glavnog grada Torshavna - HB i B36.
Saša ne očajava, već je spreman na nove izazove...
„Mlad sam i ne mislim stati, trenerski poziv je ono što me zanima. Možda bi još volio igrati koju godinu, jer i tako se stječe iskustvo. Trenutno pregovaram s jednim klubom s Islanda, no više ću znati u siječnju. U Sloveniju se zasad ne mislim vraćati, situacija je tamo vrlo teška. Ali kad bi u domovini dobio šansu kao trener, rado bih se vratio."
Prati li zbivanja u Deželi, kako ocjenjuje stanje u slovenskom nogometu?
"U Sloveniji nema novaca, kvaliteta lige je pala. Ipak, ima tamo dobrih trenera i ljudi koji poznaju nogomet. Sve ima svoje dobre i loše strane; manjak novaca treba iskoristiti da se daje prilika mladima, da klubovi ulažu u vlastite omladinske škole. Jedino tako može se napraviti kvalitetan igrač, a ne da se samo kupuju stranci. Maribor je iskoristio krizu, pa uzima najbolje mlade igrače, no i to je na neki način pametan rad. Cijenim Zlatka Zahoviča koji je glavni razlog što Maribor polako dobiva ime u Europi, a osim njega i Srečka Kataneca, te moje bivše mentore Darka Milaniča (trener Maribora, nap.a.) i negdašnjeg slovenskog izbornika dr. Zdenka Verdenika."
Dinamo je prošlog ljeta u Ligu prvaka ušao baš preko Maribora. Hrvatski prvak u najelitnijem natjecanju potom je imao katastrofalne rezultate i posjetu, dok su Viole u Europa ligi imale pristojna četiri boda i pune tribine...
"Maribor stvarno postaje europski klub. Imaju dobru momčad i mislim da bi i u Ligi prvaka igrali pristojno. Ne znam zašto je Dinamo imao takve katastrofalne rezultate, ali gledao sam njihove dvije utakmice s Mariborom i dalje je apsolutno zasluženo prošao Dinamo. Logike kao da nema, jer Dinamo je bolji od Maribora i morao bi pružati kvalitetnije predstave u Ligi prvaka. Čudi me prazan stadion, a mislim da razlozi nisu nogometni. Možda nema ni motivacije, a možda su neki zadovoljni samo zbog plasmana i dobivenog novca...
Upravo novac Kolman smatra glavnim problemom slovenskog i hrvatskog nogometa.
"I vaš nogomet, kao i slovenski, ima problema koje stvaraju uglavnom ljudi kojima je prioritet novac. Znam za kontroverznog gospodina Mamića, a cijenim sve djelatnike u nogometu koji su ostvarili rezultat, ali i koji se trude da taj sport ostane čist i onakav kakvim ga vole nogometni fanovi."
Saša je inače veliki fan CRO nogometa...
"Sjećam se legendi Šukera, Bobana i Prosinečkog, danas uživam u igrama Modrića, Rakitića, a sviđa mi se trenerski stil Slavena Bilića. Pratim koliko stignem, znam da Dinamo i Hajduk imaju puno navijača u Sloveniji, a čuo sam i da je gospodin Ćiro pobijedio Dinamo. Najviše pak respektiram vašu reprezentaciju, uvijek imate svjetske igrače i to je za tako malu naciju ogroman uspjeh. Kad Slovenije nema na velikim natjecanjima, uvijek navijam za Hrvatsku", zaključio je najmlađi prvoligaški trener Europe.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
