Carlos Henrique, nadimka Kaiser, zbog navodne sličnosti u stilu igre s legendarnim njemačkim defenzivcem Franzom Beckenbauerom, vjerojatno je najveća varalica u povijesti nogometa. Navodni napadač 20 godina proveo je noseći boje ukupno 10 klubova iz četiriju zemalja. Usporedba s braničem Beckenbauerom zapravo je tek jedna od nelogičnosti i sitna laž. Za ono što slijedi...

Sve je počelo krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je danas 50-godišnji Henrique, došao u omladinsku školu Botafoga. Nije mu se svidjelo (ili se on nije svidio?), pa je prešao u Flamengo. Uskoro ga je zamijetio skaut Pueble i pozvao u Meksiko, da potpiše profesionalni ugovor s tim klubom. Skaut je vrlo vjerojatno uskoro postao 'bivši', a Henrique je polako gubio ideju kako se 'prodavati' pod nogometaša...

Ključ prijateljstvo sa zvijezdama

Rođen u siromašnoj obitelj, uvijek je sanjao o lagodnom životu. U tinejdžerskoj dobi uhvatio ga je 'sindrom Sammir', volio je izaći, popiti, uživati u ženskom društvu... Bilo je to vrijeme bez Interneta i s malim pristupom TV-u, pa je brazilski Kaiser i dalje vjerovao da može glumiti nogometaša. Pričljiv i na neki način karizmatičan, Carlos Henrique ubrzo se sprijateljio s nekoliko velikih faca brazilskog nogometa, legendarnim Romarijom, Edmundom, Renatom Gauchom...

Njegov suigrač iz tih dana, Ricardo Rocha, svjedoči kako je Henrique u to vrijeme bio glavni 'conman' brazilskog nogometa. U slobodnom prijevodu, povjerljivi čovjek-varalica koji eksploatira povjerenje svojih žrtvi.

Poznanstva s Romarijom i društvom urodila su plodom. Strategija je bila jednostavna: kad bi njegovi poznati frendovi potpisali ugovore s nekim klubom, uvjerili bi čelnike da daju priliku i 'talentiranom' Kaiseru. On bi potom dobivao tromjesečne probne ugovore, a nakon potpisa uvjeravao bi nove poslodavce kako mu treba nekoliko tjedana da uhvati formu. Mjesec dana trčao bi oko terena, a navečer redovito uživao u blagodatima noćnog života Rio de Janeira. Kod žena bi uredno imao 'prolaz'. Ipak je bio – profesionalni nogometaš.

Kako je varao čelnike klubova

Mjesec dana brzo bi iscurilo, Kaiser bi stigao na travnjak, spreman na drugi dio plana.

“Netko bi mi dodao loptu, ja bih je napucao daleko i zatim se uhvatio za zadnju ložu, previjajući se od bolova. Sljedećih 20 dana bio bih na liječenju. Tada magnetna rezonanca nije postojala, pa su mi morali vjerovati”, priznaje ovaj (anti)junak za brazilski Globo.

Kako bi njegovao kontakte i prijateljstva, Henrique je činio sve da postane popularan kod suigrača.

“Tada igračima nije bilo dozvoljeno napuštati hotel prije utakmice. Zato bih ja nekoliko dana prije dolaska u hotel rezervirao sobe i unajmio žene da dođu. Suigrači bi došli, a one bi ih čekale. Nisu morali napuštati hotel da upoznaju djevojke.”

Domišljato, mora se priznati. Kao i 'finta' s mobitelom, kojeg je Carlos nabavio kako bi neprestano mogao 'pregovarati' sa zainteresiranim klubovima iz Europe. Dakako, momčadske kolege koji nisu znali engleski jezik bilo je lako zavarati. Ali ne i klupskog liječnika koji je razumio engleski, a za vrijeme Carlosovog tuširanja uzeo mobitel i shvatio da se radi o – igrački.

Trener ga odlučio uvesti...

'Napadač prevara' nije se dao smesti. Jednostavno je promijenio klub. U Brazilu je bio član brojnih velikana – Botafoga, Vasca, Flamenga, Fluminensea... Kada je ugovorno bio vezan za Bangu, suočio se s neočekivanim iznenađenjem. Trener ga je odlučio uvesti u igru!

“Trener mi je prije utakmice rekao da ću samo sjediti na klupi. Međutim, gubili smo i poslao me na zagrijavanje.”

Logično, koga uvesti kad gubiš nego napadača? Međutim, ulazak u igru razotkrio bi da Kaiser baš i nije sposoban zabijati golove. Morao je brzo nešto smisliti...

“Primjetio sam da navijači vrijeđaju igrače. Popeo sam se na ogradu i počeo vrijeđati publiku.”

Vrhunac! Pitate se je li upalilo? Itekako jest! Carlos je dobio crveni karton. Doduše, predsjednik kluba Castor de Andrade bio je ljutit i željan objašnjenja. “Prije nego što išta kažeš, poslušaj me. Bog mi je podario oca, ali on je preminuo. Dobio sam novog oca”, kazao je Henrique pokazujući na predsjednika i dodajući:

“Nikada neću dozvoliti nekome da govori kako je moj otac lopov. Navijači su vikali upravo to, zato sam morao reagirati.”

Naravno, uspio je smuljati i predsjednika. Ne samo da mu je oprostio, već mu je i dao novi šestomjesečni ugovor.

'Najveći lažov u povijesti nogometa'

Kaiser je igrao u Meksiku i SAD-u. Ipak, kruna njegove karijere bio je odlazak u francuski Ajaccio. Prvi izazov dogodio se već na premijernom treningu, kada su ga došle pogledati stotine navijača, u želji da upoznaju vještine nove brazilske zvijezde. Carlos ih nije htio razočarati, no svjestan da nema što ponuditi, odlučio se za sebi svojstven 'trik'. Uzeo je hrpu lopti i počeo ih napucavati prema oduševljenim navijačima.

U Ajacciou je Brazilac ostao nekoliko godina. Klub je igrao 2. francusku ligu. Carlos Henrique upisao je 20 nastupa kao zamjena, provodeći na terenu po nekoliko minuta. Bez ikakvog učinka. Na koncu se vratio u Rio i zaključio svoju bogatu karijeru. Dvadeset godina, 10 klubova i ravno – 0 golova. Lokalni mediji dali su mu novi nadimak – 'brazilski Forrest Gump'.

Bivši brazilski reprezentativac i Kaiserov frend Ricardo Rocha za kraj je poentirao: "Pinokio je izgubio. Ovaj tip je najveći lažov u povijesti nogometa."

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.