1904. godine, hrvanje slobodnim načinom predstavljeno je za vrijeme Igara u St. Louisu. U Londonu 1908. godine prvi puta su organizirana natjecanja u oba stila – grčko-rimskim i slobodnim načinom. 1912. godine, na Olimpijskim Igrama u Stockholmu mečevi su održavani na tri strunjače postavljene na otvorenom. Mečevi su trajali jedan sat, dok su finalni mečevi održani bez vremenskog ograničenja.

Sto godina nakon uvrštavanja hrvanja slobodnim načinom u Olimpijski program, hrvanje je ušlo u novu eru. Tako su po prvi puta u povijesti žene nastupile na OI u Ateni 2004. godine u hrvanju slobodnim načinom u četiri težinske kategorije.

Grčko-rimski način hrvanja bio je prvi stil hrvanja na modernim Olimpijskim Igrama održanim u Ateni 1896. godine. Taj stil hrvanja postao je nezaobilazan oblik amaterskog sporta kroz 20. stoljeće, te je od tada bio prisutan na svim Olimpijskim Igrama do danas, osim na OI u Parizu 1900. godine.