Europski proizvođači skutera svim silama pokušavaju s tržišta izbaciti i trostruko jeftiniju kinesku konkurenciju. Naime, za 5 000 kuna dobijete skuter koji je dizajnom vrlo blizu najnovijoj europskoj konkurenciji po cijeni od 18 000 kuna i više.
No što se tiče mehanike, kineski proizvođači koriste znatno jeftiniju tehnologiju. Dok je danas kod Europljana standard vodeno hlađenje i dvostruke disk-kočnice, visoka završna obrada, kod kineskih skutera standard opreme i tehnike određuje upravo cijena.
Siromašniji su za stražnji disk, većinom imaju zračno hlađenje i manje kvalitetne komponente. Jednostavnija rješenja nikako ne utječu na sigurnost cjeline osim po pitanju perfomansi, koje su osjetno lošije od svih europskih konkurenata.
Kako Europljani specifično njeguju tehniku i napredak u svakom pogledu, Kinezi svjesni nedostataka manje nabavne cijene, priskočili su rješavanju problema na drugi način. Svoje motore ograničili su na minimalne perfomanse s pretpostavkom da će ih kupovati kupci slabe platežne moći bez previše mogućnosti ili volje za održavanjem.
Tako njihove mašine imaju većinom do 2 i pol konjske snage, mizernu brzinu kretanja s mjesta, ali postižu zavidnu krajnju brzina, naravno sa skinutom blokadom. Ideja je da mašina bude što trajnija uz minimalna ulaganja. I u tome su uspjeli! Kinezi imaju dugovječne i izdržljive pogonske mašine, većinom su to i najbolji sklopovi kompletnog skutera.
No, u cijeloj priči tek sada dolazimo do mogućeg problema! Kako većinom na našem tržištu takve skutere kupuju mladi, koji si takav mogu priuštiti, postavlja se pitanje - hoće li takav moped utjecati na njihovu sigurnost u nepredvidivim situacijama.
Proizvođači se kunu da neće, no gledajući na jeftine komponente kao što su slabe kočnice, očajne tvorničke gume, i tvorničko rijetko ulje u amortizerima, mogu već u startu izazvati polemike kad se uspoređuju s europskim mopedima.
No, glava se brzo ohladi po pitanju cijene pa se ljudi masovno odlučuju za kupnju takvih jeftinih skutera.
U osnovi, nema razloga za zabrinutost ako vozaču nije prioritet sportska vožnja i brzo kretanje kroz gradsku vrevu, već ekonomična i normalna vožnja.
No, kako to uvijek biva, u priču možemo uključiti i onaj poznati ljudski faktor, tako da je već u startu cijela stvar oko sigurnosti relativna.
Što ako?
No, kako je na hrvatskom tržištu već prodan velik broj kineskih kopija europskih skutera, nismo si mogli pomoći, a da se ne priupitamo sami što se može učiniti po pitanju bolje sigurnosti.
Početkom svibnja ove godine uzeli smo na testiranje jedan 4T skuter u cjenovnom rangu do 8.000 kn koji je loša kopija Peugeotovog Jet-forcea, od 50 ccm. Do sada smo s njim napravili oko 2000 km, i moramo priznati da nije stvarao baš nikakve probleme.
Primijetili smo probleme s tvorničkim gumama koje gube svoje perfomanse po toplom vremenu. Umjesto da se počnu lijepiti za vrući asfalt, svojstva im se mijenjaju te postaju plastične i znaju proklizavati.
To može biti iznimno opasno! Još jedan nedostatak su zaista slabije kočnice, u koje se nikako ne bismo pouzdali u kriznoj situaciji, osim ako vozač nije pripravan.
Od daljnjih možda malo manje bitnih mana su i amortizeri, koji su za naše ceste malo premekani. Kada prelazite preko rupa ili tračnica uvijek imate osjećaj da će nešto puknuti ili se raspasti.
Nema mjesta strahu, jer se to neće dogoditi. I s vremenom počnete primjećivati gdje se štedjelo na materijalima.
Kako smo već nekoliko puta gotovo pali i napravili nepotrebnu materijalnu štetu, počeli smo tražiti informacije na internetu - što se može napraviti po pitanju tih osnova.
Naišli smo na dosta problema jer našeg 'kineza' nema nigdje na internetu, ni na jednom forumu. Nismo mogli naći baš nikakve podatke osim kolika mu je nabavna cijena i u kojim bojama ga se može nabaviti.
Zaputili smo se na Zapadni kolodvor i pitali određene ljude, koji se bave dijelovima i opremom za skutere, koje bi nam gume preporučili. Mrko su nas pogledali i doslovno nas uputili van iz prodavaonice jer oni rade samo s europskim skuterima, i nemaju gume za 'kineze'. Iskreno, svašta se očekivalo no ovakav splet događaja ni u snu.
Jednostavno smo se osjetili kao manje vrijedni ili prljavi budući da vozimo 'kineza'.
Daljnjim njuškanjem rezultati su bili poražavajući i već kad smo odustali, slučajno smo došli u kontakt s jednim zadovoljnim vlasnikom kineskog skutera. Kaže kako je promijenio sve što ga je mučilo na skuteru te da sada ima skuter od 9.000 kn koji može konkurirati dvostruko skupljim. Kad smo ga priupitali gdje se može sve to pogledati, uputio nas je na Savsku 164 kod Kinez Gurua, kako ga u šali zovu poznanici.
Tamo smo upoznali gospodina Karla Jakuša koji se bavi dorađivanjem kineskih skutera. Kaže kako ljudi znaju slučajno doći i požaliti mu se da nema nikakvih informacija o njihovu skuteru - smije li se išta promijeniti, može li se uopće 'kinez' doraditi, što se smije dirati, koliko mašina može izdržati i još bezbroj sitnica.
'Sve je moguće, ljude savjetujem besplatno, što i kako se može poboljšati za njihovu vlastitu sigurnost. U principu, najveći trošak je do 1000 kn, a u toj cijeni i ovakvi 'kinezi' postaju konkurentni europskima po pitanju sigurnosti na cesti.
Doradim i promijenim neke osnovne komponente njihove jeftinoće. A ljudi dobivaju zaista bolji skuter po svim dinamičkim svojstvima, a kao osnovu ističem sigurnost', kaže gospodin Jakuš.
Naravno, da smo se odlučili za tu malu investiciju i zaista, skuterom se bolje upravlja, bolje koči, i sam osjećaj sigurnosti za upravljačem iz temelja se promijenio.
I na kraju - ako ste relativno zadovoljan vlasnik kineskog skutera, moguće ga je doraditi za neznatan iznos, a da se više ne osjećate kao inferiorniji vozač u prometu zbog svojeg jeftinog prometala.
