MAGNUS WISLANDER (Švedska)
Za mnoge ljubitelje rukometa Šveđanin Magnus Wislander je bio najbolji igrač svih vremena. Danas 45-godišnjak, vlasnik je nagrada za svjetskog i švedskog rukometaša stoljeća, te najboljeg igrača stoljeća u THW Kielu. Igrao je na poziciji srednjeg vanjskog, a tek u zadnjim godinama svoje karijere je preselio na pivota. Na tri najveća natjecanja osvojio je čak 13 odličja - tri srebra na olimpijskim igrama, po dva zlata, srebra i bronce na svjetskim, te četiri zlata na europskim prvenstvima. Za švedsku reprezentaciju je odigrao 384 utakmice i zabio više od 1000 pogodaka. Njegovu veličinu potvrđuje i podatak kako je THW Kiel umirovio dres s brojem 2 koji je on nosio.
TALANT DUŠEBAJEV (SSSR/Španjolska)
Kao klinac trenirao je hokej na ledu i nogomet, no ipak je završio u rukometu i izrastao u veliku zvijezdu. Ušao je u reprezentaciju SSSR-a, u veliku generaciju Lavrova, Gopina, Kiseljeva koja je već vladala svjetskom scenom. Bili su olimpijski pobjednici u Barceloni '92 i svjetski prvaci u Švedskoj '93. Godinu dana kasnije proglašen je u izboru IHF-a najboljim igračem svijeta. Nakon što su ruske trupe ušle u Kirgistan preselio je u Španjolsku i uzeo tamošnje državljanstvo. Sa Španjolcima je osvojio bronce na EP u Italiji i Hrvatskoj, broncu na OI u Sydneyu, a igračku karijeru je završio u Ciudad Realu s kojim je 2002. uzeo Kup kupova. Dokazao se i kao trener. U prvoj trenerskoj sezoni sa Ciudad Realom osvojio je europski klupski tron.
ANDREJ LAVROV (Rusija)
Tri zlatne olimpijske medalje i dva zlata sa svjetskih prvenstava čine ovog ruskog vratara jednim od najuspješnijih rukometaša u povijesti. Veliki dio igračke karijere Lavrov je proveo u Zagrebu i još uvijek ga mnogi pamte po sjajnim obrana. Na svjetskim prvenstvima je osvojio dva zlatne, te srebrnu i brončanu medalju. Ima i europsko zlato iz 1996. godine. Tri godine kasnije proglašen je trećim rukometašem stoljeća iza Wislandera i Dušebajeva, dok je 2000. godine bio drugi u izboru za najboljeg rukometaša svijeta te godine. U domovini je proglašen najboljim ruskim rukometašem stoljeća.
JACKSON RICHARDSON (Francuska)
Jedan od najboljih razigravača svih vremena. Tijekom karijere je igrao za pet klubova (Paris-Asnieres, OM Vitrolles, Groswallstadt, Portland San Antonio i Chambery), dok je za francusku vrstu igrao 15 godina i upisao 417 nastupa. S reprezentacijom je bio dva puta svjetski prvak (1995, 2001), jednom drugi (1993) i tri puta treći (1997, 2003, 2005). Ima i brončanu medalju s OI 1992. godine, te europski naslov u dresu Portlanda. Osvojio je i niz pojedinačnih nagrada kao što su - najbolji igrač svijeta (1995), najbolji igrač svjetskog i europskog prvenstva, najbolji igrač španjolskog prvenstva... Od reprezentacije se oprostio na Svjetskom prvenstvu u Tunisu, gdje je Francuska osvojila treće mjesto.
KYUNG-SHIN YOON (Južna Koreja)
Premda Južna Koreja još uvijek čeka veliki rezultat na svjetskim prvenstvima, može se pohvaliti kako ima najboljeg strijelac svjetskih prvenstava. Sjajni pucač Kyung-Shin Yoon sa 86 postignutih pogodaka predvodi listu strijelaca. Yoon je bio najbolji strijelac svijetskih prvenstava 1997 i 1995. godine, dok je tu titulu 1993. godine podijelio sa Švicarcem Marcom Baumgartnerom i Mađarom Joszefom Elesom. Godine 2001. Yoon je proglašen i najboljim rukometašem svijeta. Igrao je za Gummersbach, a od 2006. godine je u Hamburgu. Može se podičiti podatkom da je sedam puta bio najbolji strijelac njemačkog prvenstva. Vidjet ćemo ga na otvaranju prvenstva protiv Hrvatske.
HENNING FRITZ (Njemačka)
Posljednjih godina Fritz je izrastao u jednog od najboljih svjetskih vratara. Potvrda tome je nagrada za najboljeg rukometaša svijeta 2004. godine čime je postao prvi vratar u povijesti kojem je to uspjelo. Ova nagrada bio je šlag na sjajnu godinu u kojoj je s njemačkom vrstom osvojio olimpijsko srebro i europsko zlato, te naslov pobjednika Kupa EHF s Kielom. Vrhunac karijere je doživio 2007. godine kada je njemačku vrstu predvodio do svjetskog naslova. U prvoj ligi je debitirao sa samo 17 godina, a tri godina kasnije je debitirao za reprezentaciju. Od 2007. godine je član Rhein-Neckar-Löwea.
STAFFAN OLSSON (Švedska)
Reprezentacija Švedske je obilježila rukometne devedesete, Olsson je bio jedan od ključnih "Bengan boysa", kako su zvali Šveđane. Dugokosi majstor osvojio je u reprezentaciji dva svjetska i četiri europska naslova, te tri uzastopne srebrne medalje na olimpijskim igrama. S Kielom je četiri puta bio njemački, a s Hammarbyem tri puta švedski prvak. Ima i jedno svjetsko srebro, te dvije bronce. Nakon prekida igračke karijere (2006.) bavi se trenerskim poslom. Prvo je vodio Hammarby, a od prošle godine zajedno s Ola Lindgrenom vodi švedsku reprezentaciju.
ENRIC MASIP (Španjolska)
Legenda španjolske reprezentacije i Barcelone čiji nadimak 'zvijer' dovoljno govori. U dresu španjolske reprezentacije nikada se nije uspeo na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja - s Furijom je osvojio srebro na EP-u 1996. godine, te broncu četiri godine kasnije, dok se na OI u Sydneyu okitio brončanom medaljom. No zato je sve naplatio u Barceloni s kojim je osvojio šest europskih naslova prvaka, te sedam španjolskih titula.
IVANO BALIĆ (Hrvatska)
Rukometni Mozart. Kada je zdrav i spreman nema boljeg rukometaša na svijetu. Jedini se dva puta okitio nagradom za najboljeg rukometaša svijeta (2003., 2006.). Proglašen je najboljim hrvatskim sportašem (2007.), te četiri puta najboljim hrvatskim rukometašem (2004, 2006, 2007, 2008). Kao klinac je trenirao košarku zbog čega danas ima sjajan osjećaj za asistencije i vođenje lopte. Rukomet je počeo igrati u RK Split, a potom prelazi u Metković. Balić 2004. na četiri godine prelazi u Portland San Antonio. Od 2004. do 2008 igra za Portland San Antonio, a prošle godine se vratio u domovinu u Croatia Osiguranje Zagreb. S reprezentacijom je osvojio svjetski naslov u Portugalu 2003. godine, te olimpijsko zlato u Ateni godinu dana kasnije. Drugi je sa svjetskog prvenstva u Tunisu 2005. i europskog prvenstva u Norveškoj 2008, te dva puta četvrti na Europskim prvenstvima (Slovenija 2004, Švicarska 2006). Na europskim prvenstvima 2004. i 2006. te na svjetskim prvenstvima 2005. i 2007. izabran je za najboljeg igrača prvenstva.
