Nogomet
SPORTOVI
Nogomet

Povijest nogometnih SP-a: Samo sedam osvajača, Brazil najuspješniji

Najprestižniji nogometni trofej osvajaju samo odabrani....

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Svjetska nogometna prvenstva održavaju se pod okriljem FIFA-e posljednjih 80 godina, od 1930. Koliko je teško osvojiti ovaj najprestižniji nogometni trofej govori i podatak da ga je u tako dugoj povijesti uspjelo osvojiti samo sedam nogometnih nacija, a među njima nisu velikani poput Nizozemske, Španjolske i Portugala.

Prvenstva se održavaju svake četiri godine, a otkazana su tek dvaput, 1942. i 1946. godine, zbog Drugog svjetskog rata. Format natjecanja se mijenjao: na prvom SP-u nastupilo je samo 13 zemalja, a od 1998. igraju čak 32 nogometne reprezentacije.

Urugvaj 1930. – Domaćini pokorili nogometni svijet

Nakon što su uspješno organizirani nogometni turniri na olimpijskim igrama 1924. i 1928. godine, tadašnji predsjednik FIFA-e Jules Rimet pokrenuo je inicijativu za organiziranje svjetskog nogometnog prvenstva, a ta je inicijativa naišla na plodno tlo na kongresu FIFA-e u Amsterdamu 1928. godine. Odlučeno je da će prvi SP biti održan u Urugvaju, u čast samostalnosti ove države te kao priznanje za osvajanje prethodna dva olimpijska turnira.

Europskim reprezentacijama nije se svidjela ideja putovanja u tako daleku zemlju i dva mjeseca prije natjecanja niti jedna nije najavila dolazak, no Rimet je na kraju uspio nagovoriti Jugoslaviju, Rumunjsku, Francusku i Belgiju da dođu. Na turniru još je bilo sedam ekipa iz Južne Amerike te dvije iz sjeverne.

Prvi gol u povijesti SP-a zabio je Lucien Laurent za Francusku, u pobjedi nad Meksikom 4-1. Domaćin Urugvaj opravdao je ulogu favorita u svom Montevideu. Nakon trijumfa nad Peruom i Rumunjskom u skupini, u polufinalu Urugvajci su razbili Jugoslaviju 6-1, pa zatim u finalu pred 93 tisuće gledatelja svladali i Argentinu rezultatom 4-2, te tako postali prvi svjetski prvaci u povijesti SP-a. Najbolji strijelac SP-a bio je Guillermo Sabille, napadač Urugvaja, s 8 postignutih golova.Italija 1934. – Azzuri stigli do prve titule

Svjetsko prvenstvo 1934. obilježile su kontroverze. Aktualni prvaci Urugvajci odbili su nastupiti zbog bojkota sedam europskih zemalja SP-a četiri godine prije, održanog kod njih. Od neeuropskih zemalja, nastupile su samo Argentina, Brazil, SAD te Egipat, kao prva afrička nacija sudionik SP-a. Zanimljivo, Talijani su morali u kvalifikacije, što je jedini put u povijesti da domaćin nije imao automatski osiguran plasman na svoj SP.

Zanimljivo je i da nije bilo skupina, već se odmah igralo na ispadanje, od osmine finala nadalje. Domaćini Talijani najbolje su se snašli na svom terenu te nanizali pobjede nad SAD-om, Španjolskom, Austrijom te na kraju Čehoslovačkom u finalu, rezultatom 2-1 nakon produžetaka. Momčad predvođena Giuseppeom Meazzom popela se na vrh svijeta, a najbolji strijelac turnira bio je Nejedly Oldrich iz Čehoslovačke s 5 postignutih golova.

Francuska 1938. – Talijani ponovo najbolji

Južnoamerikanci nisu bili zadovoljni što je SP opet dodijeljen Europljanima, pa Urugvaj i Argentina nisu htjeli nastupiti. Španjolska je otkazala nastup zbog građanskog rata, a Austrija se kvalificirala, no nakon 'Anschlussa' otkazala je nastup, pa je na turniru bilo tek 15 reprezentacija.

Na samom turniru opet su Talijani bili ti koji su dominirali. Ni u Francuskoj 1938. nije bilo skupina, već samo nokaut faza, a Azzuri su obranili naslov svjetskih prvaka pobjedama nad Norveškom, Francuskom, Brazilom te nad Mađarskom u finalu, rezultatom 4-2. Najbolji strijelac bio je Brazilac Leonidas, s 8 postignutih golova.

Brazil 1950. – Urugvaj ponovo na vrhu

Zbog Drugog svjetskog rata SP-a nije bilo punih 12 godina, da bi se 1950. godine vratio na južnoameričko tlo. Turnir je promijenio ime u 'Jules Rimet' kup, u čast 25-godišnjice vladavine predsjednika FIFA-e.

Prvi i jedini put u povijesti SP-a pobjednik nije odlučivan finalnom utakmicom. Naime, sustav je bio takav da su najbolji iz četiri skupine prošli u završnu skupinu, u kojoj su međusobno razigravali za titulu prvaka, a pobjednik je postao onaj s najviše osvojenih bodova.

Turnir je bio krnji, umjesto 16 nastupilo je samo 13 zemalja. Indijci su otkazali jer im FIFA nije dopustila da igraju bosi, otkazali su i Turci te Škoti, a dvostruke prvake Talijane jedva su nagovorili da nastupe u trenucima dok im je država bila u kaosu nakon Drugog svjetskog rata. Englezi su po prvi put zaigrali na jednom SP-u.

Momčadi su bile podijeljene u četiri skupine, a pobjednici grupa Brazil, Urugvaj, Švedska i Španjolska prošli su u drugu fazu te razigravali za titulu. Urugvajci su odigrali 2-2 sa Španjolskom i jedva dobili 3-2 Švedsku, dok je Brazil upisao uvjerljive 6-1 i 7-1 trijumfe protiv istih rivala. No, u ključnoj posljednjoj utakmici domaćini su doživjeli šok: Brazil je poveo, no Urugvaj je izjednačio, a onda i stigao do trijumfa golom Giaggije, za drugu i posljednju krunu u svojoj povijesti. Najbolji strijelac turnira bio je Brazilac Ademir s 9 postignutih golova. Mala je to utjeha za domaćine.

Švicarska 1954. – Njemačko 'čudo u Bernu'

Prvenstvo u Švicarskoj prvo je koje je pratila televizija. Sustav je bio sličniji današnjem: četiri skupine po četiri reprezentacije, iz kojih su dvije najbolje išle u četvrtfinale. Favorit je bila momčad Mađarske predvođena Ferencom Puškašom, koja je u skupini visokom pobjedom 8-3 nad Zapadnom Njemačkom pokazala da ima potencijal za osvajanje titule.

U četvrtfinalnom dvoboju Mađarska je svladala Brazil 4-2 u brutalnoj utakmici s puno prekršaja, dok je Zapadna Njemačka dobila Jugoslaviju 2-0. U polufinalu Mađari su tukli dotad na SP-u neporažene Urugvajce 4-2 nakon produžetaka, dok su Nijemci bili bolji od Austrijanaca 6-1.

Finale SP-a 1954. u njemačkoj sportskoj povijesti poznato je kao 'čudo u Bernu'. Naime, nakon poraza 8-3 u skupini uspješno su se Nijemci revanširali mađarskoj 'lakoj konjici'. Pred 60 tisuća gledatelja u Bernu Mađari su rano poveli 2-0 golovima Puškaša i Csibora, no Morlock i Rahn uspjeli su izravnati rezultat, da bi u 84. minuti Helmut Rahn neobranjivo opalio i donio Zapadnoj Njemačkoj senzacionalnu titulu. S 11 golova Kocsis je bio najbolji strijelac turnira, ali Mađari su ipak ostali bez titule.

Švedska 1958. – Peleov Brazil započeo vladavinu

U Švedskoj 1958. započela je vladavina Brazila, koji do tad nije osvojio niti jednu svjetsku titulu, iako je nastupio na svim turnirima. Tada 17-godišnji Pele bio je otkriće turnira. Poveo je svoju reprezentaciju do titule, prve od tri u njegovo igračko doba.

Sustav natjecanja bio je isti kao i u Švicarskoj: četiri skupine, prve dvije ekipe idu u četvrtfinale. Brazil je bio u skupini s Engleskom i odigrao 0:0, što je bila prva utakmica bez golova u povijesti natjecanja. Austriju i SSSR Brazilci su lako svladali i zauzeli prvo mjesto u skupini uoči četvrtfinala.

Pele je u četvrtfinalu zabio za minimalnu pobjedu Brazila nad Walesom, a dalje su prošli još i Francuzi, domaćini Šveđani i aktualni prvaci Nijemci. U polufinalu Pele je zabio još tri pogotka, Didi i Vava po jedan, za trijumf nad Francuskom 5-2, a u finale se probio i domaćin. U dvoboju sa Šveđanima u finalu Brazil je dokazao klasu, ponovo pobijedio 5-2, a Pele je zabio još dva pogotka, za prvu brazilsku titulu u povijesti. Iako se 17-godišnji Pele proslavio svojim golovima, najbolji strijelac bio je Francuz Just Fontaine s čak 13 postignutih golova, rekord koji do danas nitko nije dostigao.

Čile 1962. – Karaoke obranile titulu

Nakon 12 godina SP se vratio u Južnu Ameriku, a branitelji naslova Brazilci ponovo su briljirali. Iako bez ozlijeđenog Pelea, koji je stradao u utakmici po skupinama s Čehoslovačkom, Karaoke su ponovo dominirale, zahvaljujući mladom Amarildu i Garrinchi.

Sustav četiri skupine s po četiri reprezentacije i dalje je funkacionirao. Brazil je u skupini s Čehoslovačkom, Meksikom i Španjolskomn prošao dalje kao prvi, ali i ostao bez Pelea već u svojoj prvoj utakmici. U četvrtfinalu Garrincha je s dva pogotka potopio Engleze, a domaćin Čile iznenadio je SSSR. U polufinalu je Brazil tukao Čile 4-2, i uslijedio je ponovni obračun Brazila i Čehoslovaka, u kojem su se Garrinha, Amarildo, Vava i društvo uspješno osvetili. Trijumfom 3-1 obranili su titulu prvaka svijeta. Među najboljim strijelcima turnira, njih pet s četiri postignuta gola, bio je i naš Dražan Jerković, a Jugoslavija je osvojila četvrto mjesto.

Engleska 1966. – Je li Hurstov gol bio regularan?

Za razliku od prethodnih SP-ova, s pregršt golova i otvorenom igrom, u Engleskoj 1966. momčadi su počele više taktizirati i gledati na obranu, pa je bilo i puno manje golova. Domaćin SP-a Engleska tako je prošla skupinu kao prvoplasirana sa samo četiri postignuta pogotka, no bilo je to dovoljno za četvrtfinale u kojem se nije našlo mjesta za aktualne prvake Brazilce. Naime, nakon poraza od Mađarske i Portugala Brazil se oprostio od natjecanja već u prvoj fazi.

U kontroverznom četvrtfinalu Engleska je pobijedila Argentinu 1-0 golom Hursta, a Antonio Rattin nakon isključenja odbio je napustiti teren i morala ga je ispratiti policija. Uzbudljivi dvoboj Sjeverne Koreje i Portugala počeo je vodstvom 3-0 Azijaca nakon prvih 20 minuta, no četiri gola Eusebija preokrenula su utakmicu i Portugal je slavio 5-3. Dalje su prošli još i SSSR te Zapadna Njemačka. Bobby Charlton i Franz Beckenbauer zabili su pobjedničke golove u polufinalnim dvobojima, a finale Engleske i Zapadne Njemačke i danas izaziva mnoge kontroverze.

Veliko finale na Wembleyju otišlo je u produžetke nakon 2-2 u regularnom dijelu utakmice. U 98. minuti Goeff Hurst pogodio je prečku i lopta se odbila, po mišljenju suca Diensta, iza crte. Još uvijek traju polemike je li bio gol ili nije. Svojim trećim golom na toj utakmici Hurst je zabio za 4-2 i dotukao Nijemce te donio titulu domaćinima, prvu i jedinu Engleza sve do danas. Najbolji strijelac turnira bio je slavni Eusebio s 9 golova.

Meksiko 1970. – Treći put Peleov Brazil

Nakon tvrdih i pretjerano taktičkih utakmica na prethodnom SP-u, u Meksiku 1970. vratio se napadački nogomet, a ponovo je zablistao Brazil predvođen Peleom, tada već iskusnim 29-godišnjakom.

U kvalifikacijama za SP sudjelovalo je 75 zemalja, a zapeli su Argentina, Portugal i Francuska. Sustav natjecanja ostao je isti: 16 reprezentacije u 4 skupine, po dvije idu u četvrtfinale.

Momčad Brazila u kojoj su igrali Pele, Carlos Alberto, Clodoaldo, Gerson, Jairzinho, Rivelino i Tostao mnogi i danas smatraju najboljom napadačkom momčadi u povijesti SP-a. Pobjedama nad Čehoslovačkom, Engleskom i Rumunjskom Brazilci su osigurali prvo mjesto u skupini, a u četvrtfinalu svladali Peru s 4-2, u uzbudljivoj utakmici dvije napadačke momčadi. U polufinalu su svladali Urugvaj 3-1 i u finalu ih je čekala Italija, koja je u uzbudljivoj utakmici izbacila Zapadnu Njemačku nakon produžetaka 4-3.

U finalu Brazil je poveo golom Pelea, ali brzo je izravnao Boninsenga. Ipak, u drugom dijelu dvoboj je potpuno otišao na stranu Brazilaca, koji su golovima Gersona, Jairzinha i Carlosa Alberta dotukli protivnika i zasluženo stigli do treće titule u povijesti, koja im je donijela i pokal Julesa Rimeta u trajno vlasništvo. Najbolji strijelac turnira bio je Gerd Mueller s 10 postignutih golova.

Zapadna Njemačka 1974. – Beckenbauer nadvisio Cruyffa

U Njemačkoj 1974. po prvi je put dodijeljen pehar koji i danas dobivaju pobjednici SP-a, prekrasnu sklupturu djelo talijanskog umjetnika Silvija Gazzanige. Na prvenstvu su po prvi put nastupili Haiti, Australija te Zair, koji je doživio katastrofalan poraz 0-9 od Jugoslavije. Sustav natjecanja opet je promijenjen: nakon uvodne četiri skupine stvorene su dvije nove iz kojih je pobjednik išao izravno u finale, a drugoplasirani u borbu za treće mjesto.

Domaćin Zapadna Njemačka doživjela je šok na početku turnira kada je izgubila od Istočne Njemačke, ljutog rivala. No, pobjedama nad Čileom i Australijom osigurala je plasman u drugi krug. Nizozemci predvođeni Cruyffom lako su se probili pokraj Urugvaja, Švedske i Bugarske.

U drugom krugu Nizozemska je razbila Argentinu, Brazil i Istočnu Njemačku, te sa tri pobjede osigurala finale. U finale se s tri pobjede protiv Poljske, Švedske i Jugoslavije plasirala i Zapadna Njemačka.

Sudar dvije najbolje reprezentacije na turniru počeo je golom Neeskensa iz penala već u prvom napadu utakmice. Izravnao je Breitner također iz kaznenog udarca, a do kraja prvog dijela Zapadna Njemačka već je povela golom Gerda Muellera. Favorizirani Nizozemci nisu se oporavili i rezultat se nije mijenjao do kraja utakmice. Beckenbauer, Mueller, Hoennes, Breitner, Hoellzenbein i društvo stigli su do velike titule, druge u povijesti države. Najbolji strijelac turnira bio je Poljak Lato sa 7 pogodaka, a Poljska je osvojila treće mjesto.

Argentina 1978. – Kempes donio Argentini titulu

Argentinski nogomet 1978. konačno je došao na svoje. Ne samo što je Argentina bila domaćin SP-a, već ga je i osvojila, predvođena sjajnim Mariom Kempesom, a Nizozemci su ponovo ostali korak prekratki, ovaj put bez Johanna Cruyffa u momčadi.

Sustav natjecanja ostao je isti kao i 1974., sa dva kruga po skupinama i najboljim koji ide izravno u finale. Argentinci su igrali sve utakmice navečer i znali rezultate rivala, zbog čega je došlo do velike kontroverze u drugom krugu turnira. Baš zbog toga FIFA od 1982. odlučujuće utakmice skupina postavlja s početkom u isto vrijeme.

U prvom krugu Nizozemska je prošla iako je izgubila od Škotske i imala isti broj bodova, no tada je odlučivala gol razlika, ne međusobni susret. Ostali favoriti lakše su se plasirali. U drugoj fazi Nizozemci su se probudili i izborili finale pobjedama nad Austrijom i Italijom uz remi sa Zapadnom Njemačkom. U drugoj skupini totalni kaos: Brazil i Argentina su remizirali 0:0, te dobili Poljsku i Peru, pa je odlučivala gol razlika. Argentinci su igrali nakon Brazila i znali da im treba visoka pobjeda u zadnjem kolu. Razbili su Peru 6-0, što je izazvalo burne reakcije javnosti, govorilo se i o namještenoj utakmici, ali Gaučosi su prošli u finale.

U finalu Kempes je doveo Argentinu do vodstva pred prepunim stadionom u Buenos Airesu, a Nanninga je izravnao. Rensenbring je imao veliku priliku donijeti titulu narančastima, ali pogodio je stativu. Utakmica je otišla u produžetke, a tamo su Bertoni i Kempes dotukli goste i donijeli titulu Argentini. Mario Kempes također je s 6 pogodaka bio i najbolji strijelac turnira.

Španjolska 1982. – Rossi vratio Azzure na vrh

U Španjolskoj su prvi put na natjecanju sudjelovale 24 reprezentacije. Sustav natjecanja je bio još kompliciraniji nego na prethodna dva turnira: u prvoj fazi postojalo je šest skupina po četiri ekipe, a dvije najbolje prošle bi u drugu fazu, gdje su formirane skupine po tri ekipe iz kojih su pobjednici išli u polufinale.

Italija je očajno startala na turniru. U prvoj fazi remizirala je tri puta, s Poljskom, Kamerunom i Peruom, a prošla dalje isključivo zahvaljujući jednom golu više kojeg je zabila u odnosu na Kamerunce. No u drugoj fazi pojavio se od nikud Paolo Rossi, koji je spasio Azzure. Nakon trijumfa nad Argentinom uslijedio je obračun s Brazilom u kojem je Rossi dobio priliku i s tri pogotka odveo Italiju do velikog trijumfa 3-2 i plasmana u polufinale.

Plasman u polufinale izborila je također Platinijeva Francuska te Rummenigeova Njemačka, i odigrali su strašnu međusobnu utakmicu, koja je završila 3-3, a Nijemci su boljim izvođenjem penala prošli u finale. U drugom polufinalu Paolo Rossi zabio je dvaput protiv Poljske i odveo Azzure u finale.

U finalu su Talijani odigrali još jednu briljantnu utakmicu. Golovima Rossija, Tardellija i Altobellija slomili su Nijemce u drugom dijelu, te došli do trijumfa 3-1, za treću titulu Azzura u povijesti SP-a. Paolo Rossi sa svojih šest ključnih golova bio je i najbolji strijelac turnira.

Meksiko 1986. – Maradonina 'Božja ruka'

Kolumbija je trebala biti domaćin ovog SP-a, ali zbog ekonomskih problema SP je prebačen u Meksiko, koji je već imao svu potrebnu infrastrukturu. Sustav natjecanja ponovo je promijenjen: 24 reprezentacije bile su podijeljene u 6 skupina i 16 najboljih prošlo je u osminu finala.

U prvom krugu favoriti nisu imali problema. Argentina je prošla dalje s dvije pobjede i remijem, a Maroko je iznenadio sve završivši prvi u skupini s Engleskom. U osmini finala Argentina je tukla Urugvaj 1-0 golom Pascullija, a Zapadna Njemačka Maroko golom Lottara Mathaeusa. U četvrtfinalu Maradona je prvo zabio gol rukom pa i prošao kroz cijelu obranu Engleske za 2-0, u jednoj od najlegendarnijih utakmica svih vremena. Belgija, Zapadna Njemačka i Francuska su prošli na penale.

Maradona je s dva pogotka sredio Belgiju i odveo Argentinu u finale, gdje ju je čekala Zapadna Njemačka, koja je ponovo izbacila Platinijevu Francusku, drugi SP zaredom. Veliko finale Argentinici su dobili 3-2 zahvaljujući golovima Browna, Burruchage i Valdana, za drugu titulu Gaučosa na SP-u. Najbolji strijelac bio je Englez Gary Lineker sa 6 postignutih golova.

Italija 1990. – Beckenbauer i Mattheus sredili Maradoninu Argentinu

Na domaćem terenu Azzuri su se nadali svojoj četvrtoj tituli, polažući velike nade u generaciju punu talenata poput Maldinija, Baresija, Vialija, Roberta Baggia. No, iako su igrali jako lijep nogomet, te ponovo dobili neočekivanog heroja, nisu uspjeli otići do kraja.

Turnir je počeo velikom senzacijom: Kamerun je na otvaranju tukao prvake Argentince. I jedni i drugi prošli su skupinu, a u osmini finala Gaučosi su izbacili Brazil zahvaljujući golu Claudija Caniggije. Kamerun je pak sredio Kolumbiju nakon što je Higuita pokloni gol Rogeru Milli. Nijemci su dobro počeli, pregazili sve u skupini, a onda i tukli velike rivale Nizozemce u osmini finala. Talijani su također sigurnim pobjedama prošli skupinu, a onda i Urugvaj 2-0 u osmini finala. Gotovo sve golove za Azzure zabijao je Salvatore Scillaci, čovjek koji je poput Paola Rossija dobio priliku s klupe.

U četvrtfinalu Kamerun je umalo iznenadio Englesku, no na kraju izgubio 2-3. Nijemci su prošli Čehoslovačku, Scillaci je Azzure odveo i pokraj Irske, a Argentina je nakon penala izbacila Jugoslaviju. U polufinalu Talijani su doživjeli šok. Iako su bili bolja momčad, ispali su nakon penala od Maradonine Argentine i san o osvajanju titule pred domaćim navijačima bio je srušen. U drugom polufinalu Zapadna Njemačka prošla je Englesku također nakon penala.

Finale nije bila ljepotica, već tvrda utakmica u kojoj je sudac isključio dva Argentinca, a Zapadna Njemačka došla je do titule zahvaljujući golu Brehmea iz penala u 85. minuti. Izbornik Franz Beckenbauer došao je na svoje: nakon titule kao igrač, uzeo je naslov i kao trener. Talijani su se morali zadovoljiti trećim mjestom, a Salvatore Scillaci bio je najbolji strijelac s 6 postignutih golova.

SAD 1994. – Romario bolji od Baggija

SP se prvi put maknuo iz Europe i Latinske Amerike 1994. godine. U SAD-u dominirale su dvije reprezentacije: Brazil predvođen Romarijom i Bebetom, te Italija koju je do finala dovukao praktički sam Roberto Baggio.

Brazil je bez problema prošao skupinu sa Švedskom, Kamerunom i Rusijom, dok se Italija jako mučila i kao i 1982. prošla dalje isključivo zahvaljujući broju postignutih golova u grupi s Meksikom, Norveškom i Irskom. Argentina je igrala dobro na početku turnira, ali je zatim Maradona pao na doping testu i igra im se raspala. Ispali su u osmini finala od sjajnih Rumunja predvođenih Georgeom Haghijem.

U osmini finala Italija je bila pred ispadanjem protiv Nigerije. Afrikanci su vodili, a Zola je isključen. No, u posljednjim minutama čudesni Roberto Baggio zabio je za 1-1, a onda i u produžetku drugim golom dotukao Nigerijce. U četvrtfinalu slična priča: Baggio je golom u zadnjim minutama iz turnira izbacio i Španjolce. Brazil je pak unatoč crvenom kartonu Leonarda izbacio SAD u osmini finala, a onda i Nizozemsku u četvrtfinalu zahvaljujući fantastičnom golu Branca za 3-2.

U polufinalu Azzuri su igrali protiv iznenađenja turnira, Bugara, koji su izbacili Njemačku. S dva pogotka Roberto Baggio i Bugare je maknuo s talijanskog puta. Brazil je u polufinalu igrao protiv odličnih Šveđana, koji su tukli Rumunje u četvrtfinalu, ali Brolin, Dahlin, Larsson i društvo nisu imali odgovor za Karaoke. Golom Romarija Brazil je prošao u finale.

Sudar Brazila i Italije bilo je drugo finale ovih velikih rivala. Kao i 1970. godine slavili su Brazilci, nakon boljeg izvođenja penala. U regularnom dijelu nije bilo pogodaka, a Baresi, Massaro i Roberto Baggio promašajima penala donijeli su protivniku titulu, četvrtu u brazilskoj povijesti. Najbolji strijelac turnira bio je Oleg Saljenko, čovjek koji je Kamerunu utrpao pet komada u jednoj utakmici.

Francuska 1998. – Konačno Galski pijetlovi na vrhu

U Francuskoj 1998. SP je ponovo proširen, na 32 reprezentacije. Sustav natjecanja tada postavljen koristi se sve do danas: osam skupina po četiri ekipe u kojima dvije najbolje idu u osminu finala.

Prvi je put na SP-u nastupila i Hrvatska, te odmah napravila senzaciju. Predvođeni izbornikom Blaževićem Vatreni su kao drugi prošli dalje u skupini s Argentinom, Jamajkom i Japanom, a u osmini finala tukli Rumunjsku golom Šukera iz penala. Četvrtfinalni trijumf 3-0 protiv Njemačke, golovima Jarnija, Vlaovića i Šukera možda je i najveća utakmica u povijesti hrvatskog nogometa.

Domaćin SP-a Francuska igrao je također jako dobro. Skupinu s Danskom, Južnom Afrikom i Saudijskom Arabijom lako je prošla, a onda i Paragvaj u osmini finala zlatnim golom Blanca u produžetku. Uslijedio je sudar s Italijom u četvrtfinalu i prolazak na penale.

Sjajna Nizozemska igrala je poput generacije s kraja sedamdesetih. Na putu do polufinala sredila je Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) u osmini finala, a onda i Argentinu golom Bergkampa u četvrtfinalu. U polufinalu ih je čekao Brazil predvođen Ronaldom i Hiddinkova momčad ispala je nakon penala. Finale je izborila i Francuska, iako su naši poveli golom Šukera. S dva gola Lillian Thuram srušio je Ćirine snove o tituli prvaka.

U velikom finalu na scenu je stupio Zinedine Zidane. S dva gola glavom dotukao je Brazilce, a Petit zaokružio pobjedu na 3-0, za prvu titulu Galskih pijetlova u povijesti SP-a. Najbolji strijelac turnira bio je naš Davor Šuker s šest postignutih golova, a Hrvatska je tukla Nizozemsku u borbi za treće mjesto i uzela broncu.

Japan i Koreja 2002. – Brazil po peti put

Na prvom azijskom SP-u Brazil je briljirao kao u najboljim Peleovim danima, ovaj put predvođen trojicom velikih igrača: Ronaldom, Rivaldom i Ronaldinhom. Deklasirali su Brazilci ostatak svijeta i s lakoćom stigli do titule.

Turnir je počeo šokantno: porazom aktualni prvaka Francuza protiv Senegala. Nisu se Galski pijetlovi od toga uspjeli oporaviti i ispali su već u prvoj fazi, kao i Portugal te Argentina. Italija se provukla u skupini s Meksikom, Ekvadorom i Hrvatskom, a onda ispala od domaćina Južne Koreje, u kontroverznoj utakmici. Španjolska je također pala pred Hiddinkovim Korejcima u četvrtfinalu. Malotko je računao na njih, ali Nijemci su predvođeni Ballackom nanizali pobjede nad Paragvajem, SAD-om i Južnom Korejom te se plasirali u finale SP-a.

Brazil je u skupini tukao Tursku, Kostariku i Kinu, a onda i Belgiju u osmini finala. Englezi su poveli golom Owena u četvrtfinalu, no Rivaldo i Ronaldinho preokrenuli su susret. Ronaldo je pak sredio najugodnije iznenađenje turnira, Turke, u polufinalu. S dva pogotka u velikom finalu Ronaldo je potopio i Njemačku, te svojoj izabranoj vrsti donio petu svjetsku titulu. Ronaldo je s osam golova bio i najbolji strijelac SP-a.

Njemačka 2006. – Azzuri kad se nitko nije nadao

Na posljednjem SP-u u Njemačkoj Italija se vratila na vrh svijeta. Iako su je tih dana potresali skandali oko namještanja utakmica Serie A, Lippijevi Azzuri nisu se dali smesti i naciji donijeli četvrtu titulu u povijesti najprestižnijeg nogometnog natjecanja. Toni, Totti, Grosso, Zambrotta, Del Piero i društvo otišli su do kraja i ono što prethodnih nekoliko darovitih talijanskih generacija nije moglo napraviti, njima je uspjelo.

Domaćin Njemačka s velikim ambicijama ušao je u ovaj turnir. S tri pobjede lako su Nijemci prošli skupinu, onda i Švedsku u osmini finala. Protiv Argentine u četvrtfinalu penali su odlučivali i sreća je bila uz Lehmanna i domaće. Brazil je dobro počeo turnir, prošao skupinu u kojoj je bila i Hrvatska, no u četvrtfinalu Henry ih je izbacio izvrsnim golom. Francuzi su tukli Španjolce, Brazilce pa i Portugalce u polufinalu. Predvođeni Zidaneom vjerovali su u titulu.

Italija je relativno lako prošla skupinu s Ganom, SAD-om i Češkom, a onda uz puno muke Australiju u osmini finala. U četvrtfinalu deklasirali su Azzuri Ukrajinu 3-0. Na putu do finala isprječila im se opasna Njemačka, no golovima Grossa i Del Piera u produžetku Talijani su i njih maknuli s puta.

Veliko finale Italije i Francuske počelo je golom Zidanea iz penala, no izjednačio je glavom Materazzi. Zatim su se strijelci golova sukobili, a Zidane je glavom brutalno nokautirao Materazzija i dobio crveni karton. Nikad nismo saznali što mu je Talijan rekao da ga je tako naljutio. Utakmica je otišla u produžetke i na kraju do penala. Nakon što su tri prvenstva zaredom gubili izvođenjem kaznenih udaraca, od 1990. do 1998., Talijanima se ovaj put osmijehnula sreća. Trezeguet je promašio, Azzuri su svi zabili i stigli do velike titule. Nijemci su se morali zadovoljiti broncom, a Klose je postao najbolji strijelac turnira s 5 zabijenih golova.

Svi pobjednici nogometnih SP:

1930. Urugvaj
1934. Italija
1938. Italija
1950. Urugvaj
1954. Zapadna Njemačka
1958. Brazil
1962. Brazil
1966. Engleska
1970. Brazil
1974. Zapadna Njemačka
1978. Argentina
1982. Italija
1986. Argentina
1990. Zapadna Njemačka
1994. Brazil
1998. Francuska
2002. Brazil
2006. Italija

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati
divider

Još vijesti
divider