Italija je nedvojbeno nogometna velesila, po svojim rezultatima druga odmah iza Brazila. Talijanski nogomet u samom je svjetskom vrhu od prvih SP-a tridesetih godina prošlog stoljeća sve do danas, a na SP-u u Njemačkoj Azzuri su stigli do svoje četvrte titule. No, u Južnoj Africi bit će im puno teže. Pred izbornikom Marcelom Lippijem strašno je teška misija…

Povijest: Četiri krune, još dva finala

Talijanska nogometna povijest doista je slavna, pogotovo reprezentativna. Već na prvom SP-u na kojem je Italija nastupila, 1934. godine, Azzuri su stigli do titule. Na domaćem terenu u finalu su u Rimu pobijedili Čehoslovačku rezultatom 2-1. Generacija predvođena Giuseppeom Meazzom četiri godine kasnije u Francuskoj je obranila titulu, osvojivši titulu uvjerljivo bez izgubljenog boda.

Talijanski nogomet morao je dugo čekati na novi veliki uspjeh svojih ljubimaca. Tek 1970. godine u Meksiku ponovo su Azzuri zablistali. Facchetti, Riva, Rivera i Boninsegna odveli su Italiju u finale, velikim trijumfom nad Njemačkom u produžecima, ali u finalu protiv Peleovog Brazila nisu imali šanse.

Svoju treću svjetsku titulu Italija je osvojila u Španjolskoj 1982. Predvođena Paolom Rossijem Italija je sredila Argentinu, Brazil pa i Zapadnu Njemačku u finalu, te se ponovo popela na sam vrh nogometnog svijeta.

Na svom drugom domaćem SP-u 1990. Talijani su ponovo igrali dobro. Momčad u kojoj su igrali Maldini, Vialli, Schilaci i Roberto Baggio oduševljavala je navijače, no u polufinalu je zapela i ispala nakon penala od Argentine, te se morala zadovoljiti trećim mjestom. Četiri godine kasnije u SAD-u je Roberto Baggio briljantnom igrom odveo Talijane do novog finala, ali je Brazil ponovo bio bolji. Ponovo su bili kobni kazneni udarci.

Na posljednjem SP-u Talijanima se ipak sreća osmjehnula. Ovaj su put oni postali svjetski prvaci nakon izvođenja kaznenih udaraca u finalu protiv Francuske. Na putu do titule Totti, Toni, Grosso, Del Piero i društvo svladali su Australiju, Ukrajinu, domaćina Njemačku te Zidaneovu Francusku u finalu, za četvrti naslov u povijesti zemlje.

Četiri titule, još dva finala, jedno treće mjesto…na Talijane uvijek treba ozbiljno računati na SP-ima.

Put do Južne Afrike: Bez poraza i velikih prijetnji

Italija se relativno lako kvalificirala na SP 2010. Igrala je u skupini s Irskom, Bugarskom, Ciprom, Crnom Gorom i Gruzijom te nije izgubila niti jednu utakmicu: sedam pobjeda i tri remija. Najteže je Lippijevim izabranicima bilo protiv Iraca s kojima su dvaput remizirali, no na kraju su ipak sa šest bodova prednosti osvojili prvo mjesto u skupini.

Kvalifikacije za SP, Europa, skupina 8:
1. Italija 24
2. Irska 18
3. Bugarska 14
4. Cipar 9
5. Makedonija 9
6. Gruzija 3

Glavne uzdanice: Gianluigi Buffon, Fabio Cannavaro, Antonio Di Natale

Za razliku od prethodnih svjetskih nogometnih smotri, Italija na ovaj SP dolazi bez velikih zvijezda. Lippi nije pozvao Tonija i Tottija, Inzaghi i Del Piero također više ne igraju za reprezentaciju, a najveće ime definitivno je vratar Juventusa Gianluigi Buffon, jedan od najboljih na svijetu.

32-godišnji Buffon kao da igra već desetljećima na najvišem nogometnom nivou. Već kao 17-godišnjak započeo je profesionalnu karijeru u Parmi, da bi 2001. stigao u Juventus za koji igra i danas. Devet puta proglašavan je najboljim golmanom Serie A, dvaput svijeta. Za talijansku reprezentaciju igra još od 1997. godine, ima više od 100 nastupa i jedan je od zaslužnijih za osvajanje SP-a u Njemačkoj. Bez njegovih sjajnih obrana Lippijeva momčad neće daleko dogurati.

Nesta se oprostio, ali njegov dugogodišnji reprezentativni partner Fabio Cannavaro i dalje caruje obranom. 36-godišnji branič na glasu je kao jedan od najboljih u talijanskoj povijesti, uz bok Maldinija, Bergomija i Baresija. U karijeri je igrao za Napoli, Parmu, Inter, Real Madrid, a u dva navrata za Juventus, za koji i trenutno igra. Prije četiri godine, kada je Italija osvojila SP, proglašen je najboljim nogometašem svijeta. Za Italiju nastupa od 1997. i skupio je već preko 130 nastupa. Iako sad već 'u godinama', njegovo iskustvo Lippiju će sigurno dobro doći u Južnoj Africi.

Ono što su u prošlosti bili Rossi, Schilaci, Roberto Baggio, Casiraghi i Toni, na ovogodišnjem SP-u trebao bi za Talijane biti Antonio Di Natale, čovjek zadužen za zabijanje golova i spašavanje utakmica. 32-godišnji napadač Udinesea u životnoj je formi i ove je sezone zabio čak 28 komada u Seriji A, te tako postao prvi strijelac lige. Za Italiju povremeno igra od 2002., no nakon što je izabranu vrstu preuzeo Donadoni prije četiri godine dobiva sve više prilika. To se nije promijenilo pod Lippijem, kojem treba gol mašina, jer bez takvog igrača nemoguće je boriti se za najveću nogometnu titulu.

Prognoza: Četvrtfinale bi bio uspjeh

Italija više nije ono što je bila na prethodnim svjetskim nogometnim smotrama. Skupinu s Paragvajem, Novim Zelandom i Slovačkom trebala bi s lakoćom proći, ima dobre šanse i u osmini finala, ali dalje će aktualnim prvacima biti jako teško. Ipak, olako otpisati Talijane nikad nije bilo razumno…