Samo 38 sekundi nakon starta utrke Schumi se na zavoju zaletio u Irvinea i nakon što su se zablokirali prvi kotači Nijemac se brzinom od 107 km/h zabio u gumeni zid.
'Ležao sam u bolidu i tiho osluškivao radi li mi srce. Čuo sam da kuca. Malo-pomalo otkucaji su blijedili i onda u potpunosti nestali. Dnevno mi je svjetlo nestajalo pred očima. Osjećao sam se tako lijepo da sam bio siguran da odlazim u nebo', kazao je Schumacher u ZDF-ovoj TV-emisiji o svojoj najtežoj nesreći na F1 stazama.
'Ne mogu si objasniti što se potom događalo. Ne znam kolikog se vremenskog perioda ne sjećam. Ne znam čak niti jesam li se onesvijestio ili je to samo bilo stanje šoka. Samo sam siguran da mi je srce prestalo kucati, tj. da sam tako osjećao. Bilo je to jedno interesantno iskustvo'.
Njemački Bild otišao je korak dalje. Pokušali su dobiti stručno objašnjenje cijele situacije i Schumacherovih subjektivnih osjećaja. Dobili su izjavu od dr. Christiana Hoppea, s bonske klinike za epileptologiju.
'Mnogi ljudi sasvim trezveno prožive vrijeme neposredno nakon takve traume, ostanu smireni. Uspaniče se oni oko njih', izjavio je doktor nastavivši: 'Krv se povuče iz mozga, a to rezultira privremenim nedostatkom kisika. To je razlog gubitka jasnog vida, potom sluha, a na kraju i svijesti. Tada nastupa crnilo pred očima, a traumatizirani se više ničega ne sjeća'.
Tadašnji liječnik na stazi Sid Watkins priznaje da se prvi uspaničio:
'Michael je udario glavom u prednji dio bolida. Sav je bio u krvi. Njegova je kaciga, sjećam se, bila napukla. Mogao je vrlo lako poginuti'.
Završio je, međutim, samo s prijelomom noge, a njegov menadžer Wili Weber je otkrio:
'Već drugog dana boravka u bolnici tražio me da mu donesem kinesku hranu i špil karata'.
Prvu je utrku Schumacher odvozio 98 dana kasnije. Naslove je nakon toga s Ferrarijem osvajao pet puta.
