Theodore Roosevelt, koji je u Bijeloj kući stolovao od 1901. do 1909. godine, gledao je utakmicu američkog nogometa između momčadi američke kopnene vojske i mornarice. Dvoboj je završio miroljubivim (6-6) rezultatom. Za igru tijekom njega, međutim, to se nikako ne bi moglo reći.
Kraj utakmice zbog težih ozljeda nije dočekalo čak 11 igrača dviju momčadi, koji su stradali zbog pregrubih nasrtaja suparničkih igrača.
Uznemireni predsjednik, inače boležljive prirode, zaprijetio je da će ukinuti i zabraniti sve sportove u slučaju da se u njih ne uvedu i ne sprovedu pravila koja će iz igre eliminirati grube prekršaje i brutalnost.
Roosevelt je bio poznat kao predsjednik s teškim djetinjstvom, koje je uglavnom provodio izoliran od druge djece zbog opasnih napadaja astme.
Iako je kasnije ojačao doživjevši 60. rođendan prije no što je umro, averzija spram sporta koju je razvio tijekom ranoživotne prisilne pasivnosti često ga je određivala kasnije tijekom života.
Na sreću i zadovoljstvo milijunskog broja poklonika širom sjevernoameričkog kontinenta i ostatka svijeta, odgovorni su pravilima, već tijekom Rooseveltova života a pogotovo kasnije, uredili kolektivne sportske igre u kojima je bilo mnogo tjelesnih kontakata.
