Rođena je u Osijeku 1983. godine, no u ljeto 1991. godine otac Damir odlučio je svoju obitelj preseliti u Australiju. Jelena Dokić po ocu Srpkinja, a po majci Hrvatica, osjeća se već dugo vremena Australkom. Njezina životna priča imala je nekoliko mučnih vrhunaca, a sve je detaljno opisala u autobiografskoj knjizi ''Neslomljiva'' koju promovira po svijetu.
Tri vijesti o kojima se priča
Zbog toga je posljednjih tjedana njezina priča opet pod povećalom javnosti. U razgovoru za BBC otkrila je svoju životnu dramu. Bilo je trenutaka kada je razmišljala o tome da sve to prekine.
''To za mene bio izlaz – osjećala sam da sam iznevjerila mnoge ljude. Ostavila sam brata koji je osam godina mlađi, tada je imao samo 11, zbog čega sam osjećala veliku krivicu, a sve je to bila zasluga oca. Nije mi dozvoljavao da pet-šest godina razgovaram sa njim i to mi je bilo izuzetno teško. Osjećala sam se krivom iako sam uradila dobru stvar, pošto me je on konstantno činio bezvrijednom. Izgubila sam mnogo samopouzdanja i vjere. Čak i kada sam napustila kuću i dalje je pravio pakao od mog života. Mislila sam da će svima biti bolje da nisam tu, željela sam samo normalan život i mogućnost da na miru igram tenis'', rekla je Dokić, a prenosi B92.
Njezin otac Damir jedan je najpoznatijih svjetskih primjera onih pomahnitalih roditelja koji potpuno izgube kontrolu kada je riječ o karijerama i životima njihove djece. Damir Dokić poseban je slučaj. Morao je u zatvor zbog prijetnje ručnom bombom australskoj ambasadi u Beogradu. Pet godina prije toga natjerao je svoju kćer da zaigra za srpsku reprezentaciju.
"To uopće nije bila moja odluka. Volim Australiju i jako sam zahvalna zemlji koja mi je dala sve što mi je potrebno kada sam sa 11 godina došla kao izbjeglica. Voljela sam igrati za Australiju i osjećala sam se potpuno kao Australka – on mi je to oduzeo. Imala sam samo 17 godina. Natjerana sam da to učinim i objavim javno, čemu sam se potpuno protivila", rekla je Jelena Dokić.
Bivša tenisačica ljuta je na svjetske medije koji su incidente njezina oca predstavljali kao zabavu.
"Ljudi su vidjeli kakav je bio moj otac i kako se ponaša – svi znamo za incidente s Wimbledona, US Opena, Australian Opena. Na osnovu toga pomislili biste da će neki ljudi možda doći pitati kako ste. Jedna lijepa riječ bi bila dovoljna, ali nje nije bilo. Razumijem i medije – sve što je radio im je bilo zabavno i smiješno. Incident na Wimbledonu sa zastavom, a potom i ono u New Yorku. Bio im je 'naslov', ali uvijek zabavnog karaktera. Nije bilo zabavno jer je 15-godišnja djevojčica s tom osobom išla kući".
Unatoč svemu pokušala je pomiriti se s ocem.
"Pokušala sam se pomiriti s njim nekoliko puta tijekom godina, ali to jednostavno nije bilo moguće. Teško je komunicirati s nekim tko misli da nije napravio ništa loše niti pokazuje znake kajanja. Učinila sam doslovno sve što sam mogla za njega i obitelj – kada sam odlazila, ostavila sam mu sav novac i nastavila to raditi u godinama koje su dolazile, ali je u jednom trenutku došlo do situacije da nema više veze s tenisom. Počela sam se pitati hoću li ikada moći voditi normalan život, pošto sam zamalo počinila samoubojstvo. Živjela sam gotovo 30 godina u nekoj vrsti boli, zato mislim da je vrijeme da nastavim dalje i gledam u budućnost. Imam puno razloga da budem sretna i samo je potrebno da iza sebe ostavim ljude koji u svom srcu nemaju najbolji interes za mene. Da li nekada poželim da sam imala normalnog oca, normalnu obitelj i podršku? Apsolutno. Ali ne možete birati roditelje. Zato sam sretna što sam ovdje, sretnija od mnogih", zaključila je Dokić.
