Nakon što je rekordni 12. put osvojio Roland Garros i s 18 Grand Slam naslova došao na samo dva trofeja od rekordera Federera, 33-godišnji Rafael Nadal izjavio je da nije opsjednut dostizanjem velikog suparnika, ali da mu to daje dodatnu motivaciju.
Tri vijesti o kojima se priča
"Ako me pitate bih li to volio učiniti, naravno da bih, ali to si nisam postavio kao jedan od ciljeva u karijeri. To nije ono zbog čega se svakog jutra budim, zbog čega treniram i igram. To nije način na koji gledam na sport niti ću po tome procjenjivati svoju sportsku karijeru. Pokušavam ne razmišljati o tome hoću li stići Rogera. Jednostavno, ne zamaram se time. Ne možeš biti frustriran zato što susjed ima veću kuću od tvoje, veći televizor ili ljepši vrt. Ne gledam tako na život", rekao je Rafael Nadal nakon što je u trosatnom finalu Roland Garrosa drugu godinu zaredom pobijedio Austrijanca Dominica Thiema sa 6:3, 5:7, 6:1, 6:1.
"Želim pratiti svoj put i pružiti si priliku da se natječem na najvišoj razini. Ako to završi tako da budem onaj koji je osvojio najviše trofeja u Roland Garrosu, bit ću sretan. Ne mislim da će moja budućnost vrijediti više ako izjednačim Federerov rekord ili napravim nešto poput Đokovića", dodao je Nadal na temu rekorda.
Nadal ruši rekorde
Ovaj koji je postavio 12. trijumfom na pariškoj crvenoj zemlji, na kojoj je u 95 mečeva ostvario nevjerojatan učinak od 93 pobjede i samo dva poraza, bit će jedan od onih koje će teško biti dostići. Od nedjelje je jedini čovjek koji je osvojio 12 puta osvajao pojedinačne naslove na jednom od četiri najveća teniska turnira. Iza sebe je ostavio i legendarnu Australku Margaret Court, koja je 11 puta bila pobjednica Australian Opena.
"Teško je to sa sigurnošću tvrditi, ali ne vjerujem da ću to ikada više vidjeti. To je zadivljujuće. Zamislite koliko ljudi naporno trenira, a nikada nisu osvojili Grand Slam naslov. Ovo je nestvarno", izjavio je Nadalov trener Carlos Moya, koji se 1998. godine upisao na listu pariških pobjednika i osvajača Grand Slam trofeja.
Moya je istaknuo najvažniju komponentu koja Nadala čini boljim od njegovih suparnika, a koja je posebno došla do izražaja u ovoj sezoni, u kojoj do turnira u Rimu njegov štićenik nije imao nijedan osvojeni naslov.
"To je bilo najteže razdoblje otkad sam ja u timu. Bilo je doista teško. Morao se tjerati do krajnjih granica da se vrati na teren, počne trenirati i ponovno se motivira. Ima doista nevjerojatan pristup kad je suočen s teškoćama i to je ono što ga je dovelo gdje je danas. Skidam mu kapu za ono što je napravio u prethodnih mjesec i pol dana. Lako je dobro igrati kad sve funkcionira, ali ono kroz što je on prolazio posljednja dva mjeseca pokazuje kakav je natjecatelj. On je mentalni genij", zaključio je Moya o tenisaču s kojim je izgradio prijateljski odnos dok je Rafa još bio dječak koji je dolazio na svjetsku scenu.
U ulozi navijača, ali i savjetnika, u Parizu se pojavio Nadalov ujak Toni, koji je nećaka ostavio u dobrim rukama prije godinu dana. Toni Nadal bio je i u Rimu, gdje se dogodio konačan preokret, kad je Rafa osvojio naslov pobijedivši u finalu Novaka Đokovića.
"Sjećam se da sam mu u Rimu rekao: 'Rafaele, nemoj puno razmišljati, jer nisi daleko od prave razine. Treba ti još malo i uvjeren sam da ćeš igrati dobro. Trebaš samo osvojiti Rim, osvojiti Roland Garros i onda ćeš imati dobro ljeto.' I to je učinio", nakon pariškog trijumfa svog nećaka rekao je Toni Nadal.
"Bio sam psihički potonuo. Izgubio sam dio svoje mentalne energije jer sam se borio s previše problema koji su dolazili u valovima. U tom trenutku bilo mi je važno da sam okružen pravim ljudima, svojom ekipom i svojom obitelji. Nakon Monte Carla (nap. a. poraz u polufinalu od Fogninija) i na početku Barcelone uopće nisam uživao. Bio sam zabrinut za svoje zdravlje i, iskreno, bio sam previše negativan", rekao je Nadal, a potom otkrio trenutak u kojem se sve promijenilo, nakon pobjede nad Leonardom Mayerom u Barceloni.
"Ostao sam nekoliko sati sam u sobi i razmišljao o tome što moram učiniti. Jedna mogućnost bila je da ne nastupam i dam tijelu vremena za odmor, a druga je bila da drastično promijenim pristup ako odlučim igrati. Ispravan pristup i strast je ono što me dovelo tu gdje sam danas. Ono kroz što sam prošao vjerojatno mi je dalo dodatan poticaj."
Pravog Nadala osjetili su svi njegovi suparnici u Rimu i Parizu, na veliku žalost i Rogera Federera, a pogotovo Dominica Thiema. Austrijanac je dva seta držao korak s "kraljem zemljanih terena", a onda mu se opet morao nakloniti.
Baš kao i drugi koji su se suprotstavili Nadalu u finalu Roland Garrosa, čak njih šestorica. Roger Federer izgubio je četiri finala od Španjolca (2006. - 2008. i 2011.), Novaka Đokovića Nadal je pobijedio dvaput (2012. i 2014.), a po jednom je svladao Mariana Puertu (2005.), Robina Soderlinga (2010.), Davida Ferrera (2013.) i Stana Wawrinku (2017.). Soderling (2009. u osmini finala) i Đoković (2015. u četvrtfinalu) ostaju jedini igrači koji se mogu pohvaliti pobjedama nad Nadalom u Roland Garrosu.
