Razgovor s najboljim hrvatskim tenisačem svih vremena Goranom Ivaniševićem, danas 39-godišnjakom, objavio je visoko tiražni Telegraph u rubrici "Slava i novac".

Saznajte sve Goranove tajne kako je zarađivao, na što je trošio prve honorare i na što danas dok je u igračkoj mirovini troši zarađeni novac...

*Je li iskustvo iz djetinjstva na bilo koji način utjecalo na vaš stav prema novcu?

- Ne naročito. Iako nismo imali sve dok sam odrastao, roditelji su se uvijek trudili osigurati sestri i meni sve što smo trebali. Živio sam sretno djetinjstvo i bio sretno dijete, premda nisam imao sve što sam želio - rekao je Ivanišević dodavši:

- No, sada imam dvoje djece i dolazim u uistinu teške situacije kada se silim reći im - ne. Na primjer, danas imate dječje rođendane koji izgledaju kao nekadašnje svadbe, sa 80-100 uzvanika. Za svoj posljednji rođendan moja je sedmogodišnja kći zahtijevala velike torte i skupe igračke. Nisam joj mogao reći ne. Slomilo bi mi se srce. Kad sam ja bio dijete, rođendane smo proslavljali igrom na ulici, a bili bismo sretni ako bismo dobili makar kakav kolač. Iako pokušavam učiti djecu da ne mogu imati sve što zažele, ponekad mi je to vrlo teško.

Novac mi nije dao sreću, ali mi je dao sigurnost i slobodu. Novac vam omogućuje da idete kamo god željeli, ali vas ne usrećuje

*Kojoj biste lekciji podučili svoju djecu?

- Želim ih svakako naučiti da moraju zaraditi novac kako bi ga znali respektirali. Ako dobiješ novac bez da si se za njega morao pomučiti, ne znaš ga cijeniti. Želim osigurati da moja djeca imaju sve u životu, ali moraju to znati cijeniti. Ne želim da odrastaju misleći kako ne moraju raditi apsolutno ništa zato što sam ja financijski siguran.

*Jeste li kao dijete dobivali džeparac?

- Nisam, nikad. No, bilo je to sasvim drugo vrijeme. Danas klinci hodaju uokolo s laptopovima, iPodima i vozi ih se svakamo automobilom. Neki su previše razmaženi. Teško je znati gdje točno treba podvući crtu, ali treba definitivno. Nadam se da moja supruga i ja uspijevamo u tome makar djelomično.

*Koji je prvi posao koji ste radili u životu?

- Moj je prvi posao bio igranje tenisa. Sjećam se dan-danas kristalno jasno dana kad sam zaradio svoj prvi novac. Bilo je to na Australian Openu 1989. godine, kada sam imao 17 godina. Prošao sam kvalifikacije i došao do četvrtfinala zaradivši 60.000 australskih dolara. Ček sam unovčio prije polijetanja aviona za Europu. Nikad neću zaboraviti u koji sam džep jakne stavio novac, da niti jednom nisam čvrsto zaspao i da niti jednom nisam svukao jaknu sa sebe bojeći se da mi netko ne uzme novac. Nikad dotad nisam imao toliko novaca kod sebe i bio sam u paničnom strahu. Stjuardese su mi pokušale uzeti jaknu kako bih se raskomotio, no ja sam sjedio u njoj tijekom čitava 22 sata leta neprestano misleći na novac. Laknulo mi je kad sam napokon na aerodromu ugledao oca predavši mu novac.

*Je li u vašem životu bilo trenutaka kada ste bili u dugovima ili kada vam je nedostajalo novca?

- Bilo je. Kada sam imao 16 godina, igrao sam satelitske turnire s vrlo malo ili ništa novca. Preživljavao sam s 30 dolara tjedno važući često hoću li taj dan pojesti ručak ili večeru. Nisam si mogao priuštiti oba obroka. Ipak sam bio sretan jer sam mogao igrati tenis i raditi to što volim. Kada sam jednom takvom prilikom odigrao dobro, pobijedio i zaradio 200 dolara nagrade, otišao sam si priuštiti kraljevsku večeru. Sve sam potrošio na nju. Naručio sam toliko raznih jela da nisam sve mogao pojesti. A prejeo sam se toliko da mi je pozlilo.

*Koliko ste danas oprezni s novcem s obzirom na okolnosti iz prošlosti o kojima govorite?

- Nisam nešto štedljiv. Trošim kada mi se troši. Opet, ne trošim bezveze. Možda sam to radio više kad sam bio mlađi. Danas radije kupujem djeci negoli sebi. Također, pokušavam udovoljiti svojoj supruzi. Uvijek joj nastojim osigurati da može u šoping i da bude sretna.

*Mrzite li išta u vezi s novcem?

- Novac zna biti zlo. Neke ljude doista može promijeniti na način da ih više ne možete prepoznati. Novac može učiniti da ljudi polude.

*Imate li financijskog savjetnika?

- Imam i smatram da je dobro da vas netko usmjerava na tom planu. Opet, naučio sam tijekom godina da moram sam odlučivati kako bih znao što učiniti u slučaju da nešto pođe po zlu; da bih mogao kriviti sebe a ne drugoga.

*Mislite li danas da vam je novac donio sreću?

- Novac mi nije dao sreću, ali mi je dao sigurnost i slobodu. Novac vam omogućuje da idete kamo god željeli, ali vas ne usrećuje. Najvažnija stvar koju u životu možete imati jest zdravlje, vaše osobno i članova vaše obitelji.

*Ulažete li novac u nekretnine?

- Trenutačno ne. Imam obiteljski dom u Hrvatskoj i više sam nego sretan s njim.

*Što smatrate najboljom kupovinom u životu?

- Prije 15 godina kupio sam komad zemlje u Hrvatskoj čija je vrijednost nakon toga dvostruko porasla jer je Hrvatska postala popularno turističko odredište. Nadam se da će vrlo brzo vrijednost zemljišta biti tri put veća od ulaganja. Ne žurim se prodati ga jer tržište još uvijek nije doživjelo vrhunac. Mislim da je dobro posjedovati zemlju. Vidljiva vam je i opipljiva, a nitko vam je ne može oduzeti.

*Imate li mirovinu?

- Imat ću je od ATP-a kad uđem u srednje četrdesete. Ona ovisi o godinama koje ste proveli nastupajući na Touru. Nisam siguran koliko će iznositi, no barem znam da ću uvijek dobivati nešto i pod stare dane.

*Preferirate li plaćati gotovinom, čekom ili karticom?

- Najbolje je gotovinom jer tako najbolje znate koliko ste potrošili. Kreditne kartice znaju biti opasne jer omogućavaju beskrajno trošenje kojeg uopće niste svjesni. Kad vam dođe obavijest o troškovima, odjednom se šokirate i pitate se: "Gdje li sam toliko potrošio?"