Noć hrvatskog tenisa održana je ovog petka po prvi put u jednom zagrebačkom hotelu. Ovo je večer u kojoj se slave svi veličanstveni uspjesi hrvatskih tenisačica i tenisača kroz povijest, a sa mnom u društvu je čovjek koji je bio predvodnik cijele te priče, najveći hrvatski tenisač i daleko najpopularniji - Goran Ivanišević - koji je ovog petka slavio
Gorane, da vam je netko u 90-ima rekao do kojih će se visina dignuti hrvatski tenis, biste li mu vjerovali?
"Pa možda onda i ne bih, ali ako gledamo tradiciju hrvatskog tenisa, počevši od Punčeca, Palade, Jovanovića, Pilića, Franulovića, Ostoje, pa sam onda ja došao, pa Ljubo, Mario Ančić, Karlo, sad i Borna... Nevjerojatne su to generacije, nikad nemamo prazan hod da nam fali neki dobar tenisač i ja se iskreno veselim ovakvoj noći jer napokon da tenis dobije neku ovakvu večer i svečanost. Ipak smo zaslužili."
"Ljudi ne razume koliko je ogroman uspjeh dvaput osvojiti Davis Cup"
U 90-ima ste bili jedini vi i Iva Majoli na Grand Slam turnirima, a kasnije su još tri TOP 10 igrača došla iz Hrvatske, još dva TOP 15, dvije različite generacije su osvojile Davis Cup. Definitivno se Hrvatska s pravom može smatrati teniskom velesilom?
"Može. Sve je krenulo od Ivinog Grand Slama, pa onda mog, pa Marinovog. Dva puta smo osvojili Davis Cup, mi smo zemlja od četiri i pol milijuna ljudi i dva puta osvojiti Davis Cup je ogroman uspjeh, ljudi to ne razume. Nadam se da će cure sada, imamo jako dobru generaciju s Petrom i Donnom koje igraju jedan nevjerojatan tenis. Imamo se čemu nadati i razveseljevati narod."
Petra Martić nakon velike borbe izborila polufinale turnira u Kini
Od svih tih uspjeha onaj koji je definitivno najviše ljudima prirastao srcu jest vaš Wimbledon. Je li način na koji je Hrvatska doživjela taj uspjeh i u vašim očima taj trijumf učinio još većim?
"Pa dobro, ljudi su čekali, ja sam to malo odugovlačio s tri finala prije i nekako se sve to zaboravilo. Evo, gotov sam i, ja kad sam gotov, nikad nisam gotov. Nekako sam izašao jači. Ja dan danas ne razumijem kako sam osvojio Wimbledon koji je možda najpoznatiji od sva četiri Grand Slama. Zbog načina na koji sam osvojio, s pozivnicom, s lošim ramenom, ponedjeljak finale, ono svo ludilo, zato je toliko i ostao ljudima u sjećanju. I danas, 18 godina nakon toga se ljudi toga sjećaju i šalju mi poruke, to se nikad ne zaboravlja."
Još teniski Hall of Fame
Ono što još ostaje je u ulazak u Kuću slavnih. Drugu godinu zaredom ste nominirani i vodeći ste trenutno prema glasovima publike. Što bi za vas značio ulazak u teniski Hall of fame?
"Pa evo i prošle godine sam bio drugi poslije glasanja publike. Nitko nije mogao protiv Li Na, Kinezi ipak imaju mašineriju. To je ipak prvo veliki uspjeh biti nominiran. Prošle godine je zasluženo ušao čovjek koji je, moram reći, zaslužniji nego ja - Jevgenij Kafeljnikov. Sad ove godine da li se nadam, volio bih ući, to bi bio jedan kraj mog teniskog puta. Ako i ne uđem, ima ona kuća za malo manje slavne, možda uđem u tu."
