Goran Ivanišević zauvijek će ostati u srcima hrvatskih navijača. Njegovo osvajanje Wimbledona 2001. jedan je od najvećih sportskih trenutaka u povijesti Hrvatske.
''Moj život ne bi bio isti da nisam osvojio Wimbledon 2001.'', priznao je Goran te nastavio:
''Netko mi je rekao da je u sportu najvažnije sudjelovati, ali to nije istina. Sjeća li se netko tko je izgubio finale? Do tog ponedjeljka bio sam vječno drugi, s tri srebrna tanjura. Ni ja se ne sjećam tih prokletih finala, unatoč tome što sam ih igrao.''
Ivanišević je te godine osvojio Wimbledon s pozivnicom, a prije toga je tri puta gubio u finalu.
''Danas, 16 godina kasnije, ljudi me još uvijek zaustavljaju na ulici i podsjećaju na taj 16. gem petog seta.''
Talijanima je otkrio da je imao velikih problema nakon tog finala.
"Rame me toliko jako boljelo da nakon mečeva nisam mogao podići ruku. Bio sam na operaciji 2002., ali i nakon povratka me boljelo i na kraju sam se odlučio umiroviti. Imao sam 32 godine, osjećao sam se izgubljeno, nisam znao što bih sa životom. Sav stres na koji sam navikao nestao je. Srećom, 2003. mi se rodila kći i to me spasilo", prisjeća se najbolji hrvatski tenisač svih vremena.
Ivaniševićev najveći rival bio je Pete Sampras, koji ga je pobijedio u 12 od ukupno 18 mečeva koje su odigrali. I dva puta u finalu Wimbledona.
''Sampras mi je uništio život. Volim Petea, on je veliki šampion i dobar momak. Ali izgubio sam puno polufinala i finala protiv njega. Mrzim ga iz sportske perspektive. Njegov borbeni duh i mentalitet bili su ključ za uspjeh", zaključio je Ivanišević.
