'To što sam visok i jak pomaže kod servisa, ali nije presudno. Del Potro, Querry i ja dobro se krećemo terenom i dobro vraćamo loptice. Servis nam nije jedino oružje, imamo i talenta za svladati suparnike', kazao je Čilić talijanskom novinaru koji ga opisuje smirenim i tihim momkom u odgovoru na tezu Andyja Roddicka kako Čilić ima sjajan početni udarac, ali i sve predispozicije za blistavu karijeru.
Tri vijesti o kojima se priča
>> VIDEO Ekskluzivno: Čilićev poziv ocu pred kamerama Nove TV
>> VIDEO: Kako je Čilić naletio na linijsku sutkinju
'Miran sam na terenu, što mi uvelike pomaže prilikom meča. Sjećam se kada je Goran Ivanišević jednom prilikom kazao da ima u njemu postoje tri osobnosti. Meni je i moja jedna dovoljna. I u trenucima kada mi ono što želim ne polazi za rukom nastojim biti koncentriran na igru i uopće ne razmišljam o rezultatu. Dosadašnji mečevi su me poprilično iscrpili, a sigurno će takav biti i polufinalni ogled protiv Andyja Murrayja. Vidjet ćemo kako će završiti', nastavlja hrvatski tenisač koji je do sada na terenima Melbourne Parka proveo oko 18 sati, odnosno gotovo dvostruko više od škotskog igrača.
S 14 godina sam započeo trenirati s njime, s mojim herojem koji je osvojio Wimbledon. Goran je vrlo važan za razvoj mojeg tenisa, uvijek mi je pomagao
Kako je Čilić završio u San Remu, zanimalo je novinata La Stampe. 'Ivanišević me 2004. godine uputio prema Bobu Brettu koji ga je trenirao, kao i Marija Ančića, i koji u San Remu ima svoju akademiju. Ostao sam ondje tjedan dana i osvojio europsko U16 prvenstvo u Orbetellu. Bob je u meni prepoznao talent i zadržao me.'
'U Italiji mi se sviđa mir, Bobova akademija, hrana, blizina mog omiljenog nogometnog kluba Milana', odgovorio je Čilić sjetivši se Zvonimira Bobana u dresu talijanske nogometne momčadi, pritom i naglasivši da je umirovljeni nogometaš vrlo dobar i s teniskim reketom u ruci.
Čilić je prepričao svoja najranija teniska sjećanja. 'Susret Ivaniševića i Mustera nedaleko mojeg doma. I tužni prvi poraz Ivaniševića 1998. godine u finalu Wimbledona. A, s 14 godina sam započeo trenirati s njime, s mojim herojem koji je osvojio Wimbledon. Goran je vrlo važan za razvoj mojeg tenisa, uvijek mi je pomagao.'
Talijanskog je novinara zanimala i njegova odluka da kao mnogi Hrvati rođeni u BiH igra za Hrvatsku. 'Oduvijek imam hrvatsku putovnicu, moji su roditelji Hrvati. S 14 godina sam došao u Zagreb gdje mi je omogućen bolji rad na treninzima, a kada sam morao odabrati nisam niti trenutka oklijevao u svojoj odluci.'
Marinov meč za finale s Murrayjom pratite sutra od 9.30 u tekstualnom obliku na Dnevnik.hr-u!
