Možda će se neki iznenaditi, ali i u Meksiku postoji udruženje Hrvata. To je ogranak Udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka (Association of Croatian American Professionals), koje se iz Sjedinjenih Država i Kanade proširilo na latinoamerički dio Amerike.
"Ima nas oko 800 obitelji"
"Ima nas oko 800 obitelji, većina živi u gradu Mexicu", otkriva Constanza Gabelich, marketinška stručnjakinja za velike brendove, koja je treća generacija meksičkih Hrvata, a s kojom sam se našao na piću u središtu grada nakon povratka s obilaska čuvenog antropološkog muzeja, najvećeg takve vrste na svijetu.
Tri vijesti o kojima se priča
"Moj djed s očeve strane došao je u Meksiko poslije Prvog svjetskog rata, a otac Dinko spletom okolnosti rođen je u Americi, no poslije se obitelj vratila u Meksiko. Djed je došao u Veracruz i ostao, dok su njegova braća otišla u Sjedinjene Države. Oni su podrijetlom s Hvara, iz Vrboske. Majka mi je također Hrvatica, zove se Blanca Vega, djevojačko prezime joj je Škorlić, podrijetlom je iz Zadra", kaže Constanza, koja je u nekoliko navrata dolazila u Hrvatsku, no već neko vrijeme nije.
Želja za povratkom korijenima
"Namjeravam sljedeće godine doći s ocem. Sa sestrom sam već bila, ali s ocem još nisam. To mi je velika želja, želim vidjeti kako će reagirati. Za njega će to sigurno biti vrlo emotivno", ističe i dodaje da joj je velika želja naučiti hrvatski jezik.
"Nešto malo razumijem i znam nekoliko riječi, ali željela bih što više naučiti. Sestra čak razmišlja da se vrati u Hrvatsku, no još nije prelomila."
Constanza je udana za Španjolca, odnosno Baska podrijetlom, koji se zove Iñigo Arizmendiarrieta. Imaju dvoje djece, Jona i Mikela.
Strastveni navijači
"Učlanila sam se u Udruženje relativno nedavno, poželjela sam se jače aktivirati i povezati s hrvatskom zajednicom. Organizirali smo gledanje utakmica hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Jednu smo gledali u konzulatu, a drugu kod mene u kući. Dobro smo se zabavili i družili, planiramo to ponoviti prvom prilikom", podcrtava i ističe da joj je muž pasionirani ljubitelj nogometa, a podrijetlom je iz Eibara i njegov je navijač:
"Dok je Eibar bio u nižim ligama, navijao je za Athletic Bilbao, iako mu je San Sebastian geografski bliži. Athletic smatra najboljim čuvarom baskijske tradicije. U Meksiku navija za Cruz Azul. Ja sam nekoć navijala za Chivas, ali zbog njega sam se prebacila na Cruz Azul."
Naslijeđe u kamenu
Ispričala mi je jednu zanimljivost dok smo prolazili pokraj neke zgrade s finim pročeljem. "Vidite ova raskošna vrata, moj djed ih je napravio, evo potpisa", ponosno je rekla i dodala da se i među meksičkim Hrvatima komentira odlazak Zlatka Dalića s klupe Vatrenih.
"Vidimo da se traži nasljednik. Mi bismo željeli da to bude Niko Kovač, dečki iz udruženja smatraju da bi to bilo najbolje rješenje. Evo upravo šalju poruke u našu grupu na WhatsAppu."
Zanimalo me jesu li meksički Hrvati privrženi klubovima iz stare domovine. Navija li se više za Hajduk ili Dinamo?
"Većina su podrijetlom Dalmatinci i uglavnom navijaju za Hajduk, ali, evo, javljaju se braća Vlašić i kažu da su oni za Dinamo."
Projekti za budućnost
Nasmijala se na moju konstataciju da sam morao potegnuti do Meksika da bih našao Vlašiće koji drukaju za Dinamo. Kaže da je za ovdašnju hrvatsku zajednicu puno napravila honorarna konzulica Laura Martin Del Campo Steta.
"U nekoliko navrata posjetio nas je hrvatski veleposlanik u SAD-u Pjer Šimunović. Podržao je neke naše projekte koje pripremamo za jesen. Laura tu daje najveći obol. Radimo na izdavanju knjige o Hrvatima koji su prvi stigli u Meksiko. Među njima je i moj djed. Pripremamo hrvatsku izložbu inovacija i digitalnu listu svih Hrvata koji žive u Meksiku. Da vidimo koliko nas točno ima."
Hrvatski tragovi u Meksiku
Kaže da ima meksičkih Hrvata koji su vrlo uspješni, ali nema pretjerano slavnih. "U Meksiku je živjela i radila glumica Gabriela Spanic, najpoznatija po nastupima u telenovelama. Ona je zapravo iz Venezuele. Evo, majka mi kaže da su ih u školi učili da je neki hrvatski mornar prvi među Europljanima otkrio meksički poluotok Kaliforniju. Hrvati su odavna bili priznati moreplovci, sudjelovali su u brojnim misijama velikih otkrića. Pa i obitelj moga djeda bavila se ribolovom i bili su vrsni moreplovci. Od toga su živjeli u Americi. Moj djed otišao je drugim putem, može se reći umjetničkim. Bio je vrsni majstor, napravio je brojna masivna ulazna vrata za javne institucije."
Kaže da joj sinovi vole nogomet i preferiraju Messija i Ronalda. "Nadam se da će, kad malo odrastu, prijeći na hrvatske nogometaše. Opći su komentari u Meksiku da se Messi i Ronaldo nesmiljeno guraju. Većina javnosti u Meksiku smatra da je Hrvatska teško oštećena protiv Portugala, a slično je mišljenje i za Egipat protiv Argentine. Nego, hoće li se uz Luku Modrića i Ivan Perišić oprostiti od reprezentacije ili nastavljaju dalje?" upitala me je.
Perija nastavlja, a ni Luka još nije siguran da odlazi. Sve je moguće.
Brendovi i kontrasti
"Hrvatska je najprepoznatljivija u Meksiku po Vatrenima. To je najjači hrvatski brend u svijetu, pa i u Meksiku." A koji su meksički najjači brendovi? Malo se zamislila pa ispalila: "Definitivno pivo Corona i pekarski div Bimbo. Za oboje znaju stotine milijuna ljudi."
A što je najveći problem Meksika? "Socijalna neujednačenost. Kontrasti su golemi. Problem je i loše školstvo. To je jedan od razloga zbog kojih se novi ljudi teško probijaju u najviše sfere. Elita brani svoje privilegije i ne da nikome prići", zaključila je.
Čuvanje identiteta
Nažalost, nije to tako samo u Meksiku, u kojem se možda na najekstremniji način spajaju trulo bogatstvo i veliko siromaštvo; to je princip rada posvuda po svijetu. Meksički Hrvati zadržali su svijest i osjećaj pripadnosti.
"To nije bilo lako jer ovdje nema naše crkve, kao što je to u Americi ili Kanadi, koja je desetljećima čuvala identitet, jezik, tradiciju i kulturu. Mi se organiziramo i sve jače povezujemo. Mislim da idemo u dobrom smjeru, tomu svjedoči činjenica da se opet probudilo zanimanje za jezik predaka. Najlakše je učiti jezik na licu mjesta, stoga su nam odlasci u Hrvatsku vrlo važni", kazivala mi je u restoranu u središtu Mexica vrlo zanimljiva i vesela sugovornica, dok se vani otvorilo nebo i lijevalo kao iz kabla. Temperatura je pala na 15-16 Celzijevih stupnjeva.
Klima i običaji
"Iako mnogi misle da u Mexicu preko ljeta sunce pali na najjače, to uopće nije tako. Grad je prilično južno, puno južnije od Hrvatske, ali je na visokoj nadmorskoj visini i obično nema velikih vrućina. Poslijepodnevna kiša vrlo je česta tijekom ljeta. Najbolje vrijeme je na proljeće, prilično sunčano i suho, dok zimi padaju obilne kiše. Vrijeme je uglavnom ugodno, nema velike zime, ali ni nesnosnih vrućina. Ponekad bude, ali ne traje dugo. Nije to kao u Hrvatskoj preko ljeta. Nadam se da se iduće godine vidimo negdje na obali ili u Zagrebu", kazala je i pohitala po klince kod baka-servisa.
Koliko god da su daleko od domovine i već generacijama u tuđini, neki lijepi običaji se ne zaboravljaju. "To nam je valjda u DNK-u. Eto, moj otac i dalje ne može bez žlice i variva, a toga u Meksiku baš nema, samo juhe. Običaji postoje da se čuvaju, to nas određuje", zaključila je i kupila kišobran od uličnog prodavača kako ne bi pokisla do garaže u kojoj je parkirala.
Dug je put do kuće u pregolemom gradu. U Mexicu je vječna prometna gužva, a kada kiša pljusne, prava je ludnica. Po tome se Mexico ne razlikuje od Zagreba, no sve ostalo je puno drukčije, pa i vožnja javnim prijevozom. Karta za odličnu podzemnu željeznicu u jednom smjeru stoji 25 centi, pa ti vidi.
