Godinama je engleska nogometna javnost zazivala promjene. Nakon ere Garetha Southgatea, koja je donijela stabilnost i zapažene rezultate na velikim natjecanjima, ali i brojne frustracije zbog opreznog, predvidljivog nogometa te često teško objašnjivih odluka, nacija je željela nešto drugačije.
Tri vijesti o kojima se priča
Iako je pod Southgateovim vodstvom Engleska bila nadomak najvećih uspjeha, nije uspjela osvojiti toliko željeni trofej. Zato su navijači i nogometni stručnjaci priželjkivali elitnog taktičara, dokazanog pobjednika, zapravo menadžera koji neće podilaziti zvijezdama i koji će napokon donijeti drugu zvjezdicu na dres Tri lava. Tražio se trener koji će donijeti promjene na više razina – od taktičkog pristupa do mentaliteta momčadi.
Čovjek koji je svuda izgradio uspjeh vlastitim metodama
Vođeni njegovim impresivnim rezultatima na klupama Borussije Dortmund, Paris Saint-Germaina i Chelseaja, s kojim je osvojio naslov europskog prvaka, u Engleskom nogometnom savezu odlučili su povjerenje ukazati Thomasu Tuchelu.
No tek sada, kako se približava Svjetsko prvenstvo, mnogi počinju shvaćati što su zapravo priželjkivali i kakve posljedice takva promjena može donijeti.
Tuchel nije trener koji stvara opuštenu i prijateljsku atmosferu u kojoj igrači sami rješavaju stvari na terenu, oslanjajući se isključivo na vlastiti talent. Njegov nogomet u potpunosti je podređen sustavu, pozicijskoj igri i jasno definiranim pravilima. Poznat je po tome što se strogo drži svojih načela te rijetko s igračima gradi prisnije odnose. Njegov pristup uvijek je profesionalan – odnos trener–igrač za njega ima jasno postavljene granice.
Engleski mediji i javnost, naviknuti na izbornike koji često povlađuju najvećim zvijezdama, sada se susreću s nečim potpuno drugačijim. Za Tuchela ne postoje zvijezde niti privilegirani pojedinci. Postoje samo igrači koji se uklapaju ili ne uklapaju u ono što je zamislio.
Na Svjetskom prvenstvu se ne govori o klubovima
Jedan od prvih šokova bila je njegova odluka o strogim pravilima tijekom samog prvenstva. Engleska se nalazi u skupini L te će natjecanje otvoriti utakmicom protiv Hrvatske 17. lipnja u Dallasu, dok će preostale susrete igrati protiv Gane i Paname. Upravo zbog same prirode ovakvog turnira, Tuchel je uveo rigorozan režim ponašanja.
Zašto je to učinio možda najbolje objašnjavaju svjedočanstva engleskih reprezentativaca iz prošlosti. U Netflixovu dokumentarcu o Liverpoolovu čudu u Istanbulu 2005. godine nekoliko igrača prisjeća se atmosfere tijekom Europskog prvenstva 2004. Tada su se reprezentativci uglavnom držali svojih klupskih suigrača, stvarajući unutar momčadi manje grupice. Glavne teme razgovora bili su klubovi, klupski odnosi i budući transferi, a ne reprezentacija i zajednički cilj.
Takva pojava godinama je pratila englesku reprezentaciju. Posebno tijekom velikih natjecanja, kada se brojni igrači nalaze usred pregovora oko transfera ili promjena sredine. Kako bi uklonio takve distrakcije, Tuchel je zabranio razgovore o svemu što nema veze s reprezentacijom i Svjetskim prvenstvom. Na taj način pokušava riješiti jedan od najdugotrajnijih problema engleskog nogometa, stvaranje istinski ujedinjene reprezentacije u kojoj klupske podjele ostaju po strani.
Nitko ne zna ima li Tuchel definiranu udarnu postavu
Kritike na Tuchelov račun počele su stizati već nakon prvih nekoliko utakmica. Najviše mu se zamjeralo to što je na teren slao sastave za koje se činilo da su okupljeni tek za jednu utakmicu i da više nikada neće zaigrati zajedno. Nakon mjeseci na klupi Engleske još uvijek nije dao jasnu naznaku kako vidi svoju idealnu početnu jedanaestoricu.
Iz utakmice u utakmicu mijenjao je i igrače i taktičke postavke. Engleska je svaki put izgledala drugačije, kako po formaciji tako i po načinu igre, a jedina konstanta bila je neuvjerljiva izvedba. Navijači i mediji sve su češće postavljali pitanje ima li Tuchel uopće jasnu viziju momčadi koju želi izvesti na Svjetskom prvenstvu.
Dodatni šok uslijedio je prilikom objave konačnog popisa putnika za prvenstvo. Tuchel je odlučio kod kuće ostaviti nekoliko velikih zvijezda i igrača koji bi, barem na papiru, mogli pomoći gotovo svakoj reprezentaciji na svijetu. Najviše pažnje privuklo je izostavljanje Phila Fodena i Colea Palmera.
Prepun je kritika prema vlastitim igračima
Pravo medijsko preispitivanje počelo je početkom lipnja nakon pripremne utakmice u Tampi, u kojoj je Engleska teškom mukom svladala Novi Zeland s 1:0 pogotkom Harryja Kanea. Iako su upisali pobjedu, Tuchel je bio vidno nezadovoljan i nije se ustručavao to javno reći.
Nijemac je posebno oštro kritizirao način igre svoje momčadi u prvom poluvremenu. Zamjerio je igračima ispadanje iz taktičkih okvira, sužavanje terena, nepotrebno lutanje po pozicijama i pretjerano oslanjanje na duge lopte.
"To nije bio dio našeg treninga u posljednja četiri dana", izjavio je Tuchel, naglasivši kako takva individualna improvizacija umjesto uigranog sustava usporava igru i u potpunosti narušava momčadski presing.
Upravo se u toj izjavi možda najbolje vidi zašto je Engleska angažirala Tuchela, ali i zašto dio javnosti već sad postaje nervozan. Godinama su tražili trenera koji će reprezentaciji nametnuti jasnu strukturu i prepoznatljivost. Sada, kada su ga dobili, prvi put se suočavaju s činjenicom da takav pristup nužno podrazumijeva teške odluke, izostavljanje velikih zvijezda te navođenje igrača na striktno pridržavanje dogovorenog u svlačionici.
Dojam se malo popravio nakon susreta protiv Kostarike, gdje je Tuchel izveo sastav za koji se vjeruje da bi mogao startati protiv Hrvatske. Igra je bila bolja, ali protivnik je momčad koje ni nema na svjetskom prvenstvu te stoga mnogi tu pobjedu rezultatom 3:0 niti ne smatraju nekim velikim Tuchelovim uspjehom.
No, to su Englezi, po pitanju nogometa uvijek najviše kritički nastroena nacija.
Otvoreno je prozvao najveću zvijezdu
Njegove izjave, ali i očita promjena u dinamici momčadi, izazvale su brojne reakcije na Otoku. Ugledni mediji već su počeli upozoravati da je vrijeme za kraj taktičkih eksperimenata i neprestanih rotacija. Iako je Tuchel svjesno izložio momčad teškim vremenskim uvjetima te tijekom pripremnih utakmica često mijenjao gotovo cijele postave između dva poluvremena kako bi provjerio sve igrače, pritisak javnosti iz dana u dan raste.
Kritičari se pitaju guši li njegov perfekcionizam kreativnost najtalentiranijih pojedinaca. Posebno je odjeknula Tuchelova izjava o Judeu Bellinghamu, u kojoj je jasno poručio da se i najveća zvijezda momčadi mora iznova dokazivati te svoje mjesto u početnoj postavi zaslužiti disciplinom, radom i energijom na terenu.
Ipak, najveći problem za englesku javnost nije ni stil igre ni rezultati. Najveći problem je činjenica da nitko još uvijek nema jasnu predodžbu o tome kako bi Engleska trebala izgledati 17. lipnja protiv Hrvatske u Dallasu. S jedne strane, to može biti pozitivno. Možda je Tuchel do najsitnijeg detalja razradio svoj plan, ali ga jednostavno ne želi otkriti prije početka turnira. Takva neizvjesnost stvara glavobolje i Zlatku Daliću, koji također mora pripremiti vlastitu momčad bez jasne slike protivnika.
S druge strane, postoji i mogućnost da Nijemac još uvijek nije u potpunosti odlučio kako želi igrati i s kojim igračima. No, poznavajući njegove metode rada i način na koji je vodio svoje klubove, puno je vjerojatnije da je riječ o prvom scenariju.
Što su tražili - to su dobili
Engleska je željela elitnog trenera koji će je izvući iz zone komfora, a upravo to Thomas Tuchel sada radi. Njegove metode su rigorozne, zahtjevi maksimalni, a tolerancija prema nepoštivanju taktičkih zamisli praktički ne postoji.
Dok se odbrojavaju posljednji dani do velikog otvaranja prvenstva protiv Hrvatske, otočka javnost nalazi se pred klasičnom dvojbom. Jesu li Tuchelova disciplina, restrikcije i taktička zahtjevnost upravo ono što je Engleskoj godinama nedostajalo za osvajanje svjetskog naslova? Ili će pritisak koji donosi takav pristup na kraju slomiti momčad?
Englezi su godinama tražili promjenu. Tražili su trenera koji neće podilaziti zvijezdama, koji će nametnuti red i koji će biti spreman donositi nepopularne odluke u potrazi za najvećim uspjehom.
Dobili su upravo ono što su tražili.
Sada ostaje vidjeti mogu li s tim živjeti.
Zanimljivo, nijedna europska reprezentacija nije dulje čekala drugi naslov svjetskog prvaka od Engleske. Od 1966. do danas promijenili su desetke izbornika, ali cilj je ostao isti. Možda je upravo Thomas Tuchel čovjek koji će to promijeniti, a do tada ostaje dovoljno vremena za nogometne rasprave uz Ožujsko.
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Ožujsko po najvišim profesionalnim standardima.
