Povijest svjetskih prvenstava obiluje dramatičnim utakmicama i važnim golovima. Teško je reći koji su najvažniji. Jasno je da se golovi u finalima najviše pamte, no put do finala nerijetko je dramatičniji i izazovniji nego samo finale.
Izdvojit ćemo, prema našem mišljenu, tri jako važna gola, koja su utabala put pobjednicima do osvajanja naslova prvaka svijeta.
Naravno, puno toga ovisi o preferencijama i životnoj dobi autora ovog izbora. Stoga nećemo ići u predaleku povijest, izdvojit ću golove koje osobno jako dobro pamtim.
Afrički kontinent 2010. po prvi je put bio poprište najveće nogometne smotre. Domaćin je bila Južnoafrička Republika. Od SP-a 1978. u Argentini u finalu nisu igrale dvije reprezentacije koje dotad nisu bile prvaci svijeta. Opet Nizozemska, po treći put se plasirala u finale, te Španjolska, koja nikada do tada nije igrala u finalu.
SP 2010. u Južnoj Africi
Štoviše, Španjolska od 1950. nije igrala ni u polufinalu. Iako su Španjolci u međuvremenu na nekim turnirima figurirali kao jedni od favorita, uvijek bi negdje zapeli.
Najčešće bi prošli skupini, nerijetko furiozno, no u osmini ili četvrtfinalu bi ispali. Nokaut faza SP-a za Španjolce uvijek je bila rak-rana. U Južnu Afriku opet su stigli kao favoriti, i to najveći uz Brazil.
Španjolska je tih godina izrodila cijelu plejadu talentiranih nogometaša. No konačno je osvojila i važan trofej, bila je aktualni prvak Europe, a Barcelona je baš započela veliku dominaciju u Ligi prvaka.
Njezini igrači činili su okosnicu španjolske udarne momčadi. Čak sedmorica igrala su u prvoj postavi u finalu, a među njima i David Villa, koji je nekoliko tjedana prije početka Mundijala prešao iz Valencije u Barcelonu.
David Villa okrunio tiki-taku
Upravo se Villa pokazao kao možda i ključan igrač u pohodu na naslov svjetskog prvaka. Španjolska nije bila golgeterski raspucana, nije postizala puno pogodaka. Štoviše, u nokaut fazi nijednom nije zabila više od jednog. Stoga je svaki gol bio jako važan, pobjednički. Može se reći da je Villa okrunio tiki-taku. Bio je šlag na tortu te momčadi.
Villa je postigao ukupno pet golova na turniru, od toga dva u nokaut fazi. Oba su bila za pobjedu: 1:0 protiv Portugala u osmini finala i 1:0 protiv Paragvaja u četvrtfinalu.
Teško je reći koji je gol važniji, ali ako znamo da Španjolska od 1950. nije mogla dalje od četvrtfinala, triput je zapela u toj fazi natjecanja, ipak je pobjedom protiv čvrstog Paragvaja prebrodila mučnu barijeru i ostvarila povijesni rezultat plasiravši se u polufinale.
Kada je prošla tu za nju najnezgodniju stepenicu, osjećalo se da je na dobrom putu da konačno osvoji naslov prvaka svijeta. I Paragvajci su poput Španjolaca imali granitnu obranu. Davali su malo golova, a primali su još manje. I to tek jedan u prvoj utakmici u skupini protiv Italije.
Casillas obranio penal kod 0:0
Naravno, Paragvajci nisu inzistirali na posjedu kao Španjolci, ali imali su jako dobru momčad i opasne napadače. Prve dvije špice bili su Oscar Cardozo i Nelson Valdez, a na klupi je bio i Roque Santa Cruz.
Iako je pao samo jedan gol, utakmica je bila silno dramatična. Španjolci nikako nisu uspijevali probiti čvrsti paragvajski blok. Dapače, Paragvajci su opasno prijetili iz kontri i kada je u 57. minuti dosuđen jedanaesterac za Paragvaj, nakon što je Pique srušio Cardoza, činilo se da će četvrtfinale opet biti kobno za Španjolce.
Veliku ulogu u španjolskoj pobjedi odigrao je vratar Iker Casillas, za mnoge uz Villu najvažniji španjolski igrač turnira. Upravo je Casillas obrani jedanaesterac Cardozu, uhvatio mu je „živu loptu“ i tako je ostavio La Roju u životu.
Kako to obično biva, činilo se da kazna stiže ekspresno. Samo dvije minute kasnije Xavi Alonso odigrao je sjajan pas za Villu, koji je utrčao u šesnaesterac Paragvaja i lukavo ušao u liniju ispred Alcaraza, praktički natjeravši braniča Paragvaja da ga sruši.
Villar nadmudrio Xabija Alonsa
Alonso je u prvom pokušaju rastavio vratara i postigao gol, no sudac ga je poništio zbog preranog utrčavanja španjolskih igrača u šesnaesterac. U drugom pokušaju Justo Villar nadmudrio je Alonsa, koji je promijenio stranu, ali paragvajski vratar nije i uspio je obraniti jak, ali ne i dovoljno precizan udarac tadašnjeg veznjaka Real Madrida.
Tako se ušlo u dramatičnu završnicu. Paragvajci su bili u psihološkoj prednost. Španjolska je bila veliki favorit, promašila je i penal, a otkucavala je 82. minuta. Rezultat je i dalje bio 0:0. Takva situacija više je odgovarala Paragvajcima. Kada se uđe u infarktnu završnicu, sve kvalitativne razlike na papiru padaju u vodu.
Međutim, La Roja je izdržala pritisak i zadržala živce. Iniesta, Fabregas i Xavi kombinirali su u sredini, Iniesta je odigrao zadnji pas, a Pedro je utrčao u šesnaesterac, naciljao je dalji kut i pogodio vratnicu.
Najvažniji gol Davida Ville
No lopta se odbila točne u noge Villi, koji je zastao prije Pedrina šuta i tako je izbjegao zaleđe za dlaku. Sjajno se snašao u djeliću sekunde: smirio je loptu i pucao preko noge paragvajskog igrača koji mu je išao u blok. Poluvisoka lopta odbila se od desne vratnice, išla je po crti i od lijeve vratnice odbila se u mrežu.
„Kada je Pedro probio i izašao pred paragvajska vratara, bio sam siguran da će zabiti jer je on u to vrijeme takve situacije obično s lakoćom završavao. Zbog toga sam malo stao i tako izbjegao zaleđe. Lopta mi se sretno odbila u noge. S puno poteškoća uspio sam nekako izmigoljiti između dva igrača i pucati. Lopta je ušla u mrežu tako što je dirala obje vratnice. Kada sam je gledao kako šeće po gol-crti, bila je to za mene cijela vječnost“, u jednom intervjuu za Marcu opisao je Villa trenutak koji će pamtiti cijeli život.
„To je najvažniji gol u mojoj karijeri“, zaključio je napadač, koji je bio poznat po tome što je rijetko griješio u matnim situacijama. Kada bi Villa dobio loptu u gol-šansi, suigrači su se već grlili. Ubojica dječjeg lica puca samo jednom.
Ubojica dječjeg lica
Dakako da nije slučajno što je El Guaje (op.a. Dječak) najbolji španjolski strijelac svih vremena sa 59 golova u 98 utakmica za reprezentaciju, a postigao je i najviše pogodaka na svjetskim prvenstvima – ukupno devet.
Španjolcima je laknulo, i njihovim navijačima na tribinama i igračima terenu. Svi zajedno proslavili su gol iznimno euforično. Svima im je bilo jasno što znači - gol kojim su srušili povijesnu barijeru.
Već tada moglo se naslutiti da je stiglo njihovo vrijeme i da će iskoristiti šansu koja ima se ukazala, bez obzira što su ih polufinalu i finalu čekale jače i puno slavnije reprezentacije od Paragvaja – Njemačka i Nizozemska.
Puyol je zabio Nijemcima u polufinalu, a Iniesta u završnici produžetka Nizozemcima u finalu. Naravno da su oba gola jako važna, lako ih se može opisati najvažnijima na turniru, no ništa od toga ne bi bilo da Villa nije zabio u četvrtfinalu i poništio "urok" koji je Španjolce sputavao desetljećima.
