Marokanski navijači okupirali su Dohu. Ima ih kamo god krenete. Sinoć sam se sudario s nekoliko njih nedaleko od svojeg hotela. Vrlo su optimistični, da ne kažemo bahati. Svi su listom uvjereni da će Maroko biti ugodno iznenađenje Svjetskog prvenstva.
„Dobit ćemo vas, vidjet ćete. Hrvatska je favorit samo na papiru. Maroko će se pokazati na terenu. Imamo jako dobru momčad i odličnu atmosferu. Ispunit ćemo stadion, naši će se osjećati kao da igraju kod kuće“, kazivao mi je bradonja popriličnih gabarita.
„Izgleda da je Maroko, a ne Hrvatska viceprvak svijeta“, odgovorio sam pomalo drsko.
Tu su se malo zamislili.
„Vi mislite da ćete nas lako pobijediti, da je Maroko loš“, uzvratio je Marokanac onako kako smo mi nekad uzvraćali Nijemcima ili Englezima.
„Ne, baš naprotiv. Jako ste dobri, imate dobru momčad, ali Hrvatska je realno ipak bolja. Ima bolji roster, nije bez razloga favorit“, nastavili smo.
„Neka ste favoriti, to vam rado prepuštamo. Samo će teren reći tko je doista bolji“, uzvratio je bradonja.
„Slažem se, tamo ćemo sve vidjeti“, kazao sam i pružio ruku, a Marokanac ju je spremno prihvatio.
„Žalite li za Vahidom Halilhodžićem?“ upitao sam na rastanku.
„Uopće ne. On ne razumije Marokance, naš mentalitet. Nije se uklopio, socijalno je odbojan. Za Maroko je najbolje da ga vodi domaći stručnjak. Puno je bolja atmosfera s novim izbornikom“, kazao je na rastanku i zavijorio zastavom.
Nema što, samouvjereni su ti Marokanci. Je li im silni optimizam na čvrstim temeljima, to ćemo tek vidjeti.
Razgovarajući s navijačima, svratio sam do obližnje benzinske crpke da ispratim cijene goriva. Čisto me zanimalo. Priskočila su mi u pomoć dva ljubazna djelatnika.
„Pozdrav, ja sam Dewin iz Nepala, a ovo je Pashen iz Šri Lanke. Što vas zanima?“ predstavio je sebe i suradnika mladić u tridesetima.
„Ne prodajemo dizel, samo super. Litra stoji 2 rijala (op. a. 4 kune)“, kazao je nam je Dewin i dodao:
„To i nije tako jeftino, u Saudijskoj Arabiji je jeftinije“, kazao je i pogledao novinarsku akreditaciju.
„Iz Hrvatske ste!? U zadnje vrijeme dosta mojih sunarodnjaka radi kod vas. Imam nekoliko prijatelja koji su u Zagrebu.“
Svijet je doista poslao globalno selo.
„Pratimo nogomet, kako ne. Možda ćete se iznenaditi, jako je popularan u našim zemljama“, obojica su uglas rekla i izrecitirala s malom pomoći u izgovoru: „Modrić, Kovačić, Perišić, Brozović…“
Dewin kaže da je gledao gotovo sve utakmice Hrvatske u Rusiji na televiziji. Osim igrača, zanimljivo je čega se ili koga najviše sjeća.
„Je li ona vaša bombastična plavojka još na mjestu predsjednice?“ kazao je gestikulirajući rukama kako to samo muškarci rade.
Sva trojica pukli smo u smijeh.
„Nije, u međuvremenu je izgubila izbore. Sada imamo predsjednika“, odgovorio sam.
„Šteta, sigurno bi bila ovdje u Katru i bodrila momčad da je ostala predsjednica. Rado bih to pogledao“, kazao je Dewin i slatko se nasmijao.
Ubacio se Pashen.
„Hrvatska je jako dobra, volimo je gledati i navijamo za nju. Ona predstavlja male zemlje kao što su Nepal ili Šri Lanka. Mi nikada nećemo imati reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu, zato navijamo za Hrvatsku.“
Sreli smo puno ljudi iz Nepala, Šri Lanke, Bangladeša… Doista su dragi i ljubazni ljudi, spremni pomoći u svakom trenutku. Dewin i Pashen to su još jednom potvrdili.