Prije finalne utakmice Svjetskog prvenstva u Katru očekivalo se kako bi pitanje nagrade za najboljeg vratara trebalo biti odlučeno između Dominika Livakovića i Huga Llorisa.
Spominjao se tu i Marokanac Bono, no on je malo ispao iz konteksta nakon što u polufinalu te utakmici za treće mjesto nije ništa značajnije obranio. Emiliano Martinez nije se spominjao. On je svoje zvjezdane trenutke u prvih šest susreta doživio tek obranivši Nizozemcima dva udarca u raspucavanju četvrtfinalne utakmice. Naravno, pošteno je spomenuti i sjajnu obranu u posljednjih trenucima susreta protiv Australije pri rezultatu 2:1.
Finale je sve promijenilo
No u finalu se dogodilo nešto drugačije, zapravo u njegovom samom finišu. U jednom od posljednjih napada utakmice, tj. u 123. minuti fantastično je obranio sjajnu priliku Koloa Muanija.
Nakon toga je u drugoj seriji raspucavanja skinuo udarac Kingsleya Comana, čime je potvrdio svoju herojsku ulogu. No je li to dovoljno da skine Dominika Livakovića?
Pogledajmo statistiku.
Martinez je nastupio u svih sedam utakmica prvenstva te mu je u okvir gola šutirano 15 puta. Iz tih 15 šutova primio je osam pogodaka, odnosno upisao je sedam obrana. To bi značilo da je imao 46,7 posto obrana. Poprilično poražavajuća brojka, posebno ako se usporedi s ostalim vratarima iz polufinalnih utakmica.
Livaković je imao puno više posla
Dominik Livaković imao je puno više posla, u okvir njegovih vrata šutirano je čak 31 put, tijekom čega je upisao 24 obrane. To je 77,4 posto uspješnosti.
Zapravo, podatke o svoj četvorici vratara pogledajte u priloženoj tablici.
Mislimo da brojke govore puno toga, a sad se samo postavlja pitanje je li Martinez završnicom susreta nadmašio sve što su napravila preostala tri vratara, u prvom planu naš Dominik Livaković, junak susreta protiv Japana te posebno Brazila.
Sud možete donijeti sami u anketi na dnu teksta.
