Hrvatska nogometna reprezentacija u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo vrtjela je nekoliko golmana među stativama, Zlatko Dalić isprobao je Ivu Grbića, Ivicu Ivušića, dok je Dominik Livaković imao problema sa samopouzdanjem, ali kako se Mundijal bližio, Livi je bivao sve bolji i poslije sjajne polusezone u Dinamu potvrdio jedinicu nacionalne momčadi na tekućoj svjetskoj smotri.
Ne tako davno Livi je bio pod nekoliko znakova upita, je li kvaliteta za jedinicu reprezentacije, ima li samopouzdanja, kako netko tako tih i povučen može biti golman Luki Modriću - bile su samo neke od sumnja s kojima su se u slučaju Dominika Livakovića mučili hrvatski navijači.
Modrić mu vratio samopouzdanje
No poslije ova tri obranjena penala Japanu malo tko će više ikad posumnjati u njega. Valjda neće ni on sam više sumnjati u sebe.
"Strah me pogriješiti", pričao je u privatnom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, a kapetan ga je razuvjerio i rekao mu da svi griješe i da je to sasvim normalno. Nekako od tog trenutka Livijeva je situacija krenula prema gore, a ovaj ponedjeljak dostigla je plafon.
Zlatko Dalić poslije junaka Danijela Subašića iz Rusije dobio je novog golmana koji je majstor za penale, a Livi često ističe kako mu je sugrađanin i bivši reprezentativni kolega Suba najveća podrška koju ima u karijeri.
Subašić mu šalje poruke na poluvremenu i poslije utakmica
"Čujem se uoči svake utakmice s njim, zovem i ja njega kad on igra. Uvijek mi nešto savjetuje, dosta mi pomaže," otkrio je Livi prije nekoliko godina pa ispričao anegdotu poslije utakmice s Lokomotivom.
"Imao sam krivo dodavanje, a on mi je poslao na poluvremenu da to što prije zaboravim jer je još polovica utakmice do kraja, kaže kako je sad jedino važno to ne ponoviti", ispričao je.
Pomoli se za djeda
Subašić mu je profesionalni oslonac, a privatni oslonac dugo mu je bio pokojni djed Vojmil, koji ga je i usmjerio na nogomet. Dok je bio živ, Livi ga je zvao uoči svake utakmice za savjet i ohrabrenje, a njihovi razgovori traju i poslije njegove smrti jer ga se Livi često sjeti.
"Uvijek se pomolim pokojnim djedovima da mi pomognu. To je nešto moje, intimno. Kao i svako dijete, prošao sam nekoliko sportova, pa i košarku, dok nisam shvatio da je moja ljubav na travnjaku s loptom. Od samih početaka djed je bio uz mene i on je najzaslužniji za ovo gdje sam danas. Naučio me puno o životu, a poniznost je bila na prvome mjestu. I danas je upravo poniznost moja glavna životna vrijednost", podvukao je.
