Dino je zlato u sjedećem slalomu osvojio ispred Amerikanca Tylera Walkera i Francuza Frederica Francoisa. Nakon što je u prvoj vožnji bio treći, u drugoj je pokazao superiornost i osvojio prvo zlato.
''Da budem iskren nisam očekivao nakon trećeg mjesta u prvoj vožnji, u drugoj je bila puno teža, zapravo nije bila puno teža staza nego bile su rupe. Ali uspio sam , drugi nisu. Ja jesam'', rekao je zlatni paraolimpijac.
Uspio je i kući se vraća sa zlatnom medaljom.
''Bilo me strah da zbog tih brojnih grešaka ne izgubim tu poziciju koju imam, a to je bilo treće mjesto. Nisam računao da će dečki koji su bili bolji od mene na kraju biti nešto lošiji. Jednostavno, ovaj put su se kockice posložile u moju korist.''
A rijetko su se kada kockice u njegovu životu uistinu posložile u njegovu korist. Za našim zlatnim paraolimpijcem je nevjerojatna životna priča. Upravo ga je sport održao na životu nakon što je kobne 2003. godine u Vrbovskom doživio tešku prometnu nesreću u kojoj su mu poginuli majka, dvojica braće i strina, a on je jedva preživio.
Posljedica svega je amputacija obje noge. I u takvim teškim životnim okolnostima, Sokolović se nije predavao. Pronašao je volju za životom tamo gdje bi mnogi već odustali. Evo kako je to opisao za naš Dnevnik.
''Ta tragedija... Uspio sam to prebroditi, savladati, uloviti se u koštac sa životom. Nastaviti dalje, boriti se praktički za život, boriti se sa protezama, boriti se sa hodanjem, sa svim'', rekao je u Dnevniku krajem prošle godine.
Skijati je počeo - zbog Janice Kostelić. Štap koji joj je ispao na sljemenskoj utrci Monoski klub Zagreb prodao je na donacijskoj večeri i uspio je skupiti novac za dvije monoskije i pet dana treninga u Austriji. To je bio početak avanture. Dino je u Pjongčang stigao kao jedan od favorita. U skijaškom svijetu osoba s invaliditetom on je itekako poznato ime. A evo što nam je u prosincu rekao njegov trener.
Sanjate medalju u Koreji, jel to realno?
''Pa je on je vrhunski slalomaš. Konkurencija je velika, ne znam što će se tamo dogoditi, a mislim da za to treba i malo sreće na kraju'', rekao je Luka Dobrinić.
Sreća je ovog puta bila na pravoj strani, olimpijski, a prije svega životni pobjednik, svoje zlato posvetio je supruzi Barbari i kćeri Viti.
