Sve redom događaji koji kod nas bude veliko zanimanje. Ili smo barem tako mislili. Naime, u subotu je bio prekrasan proljetni dan, a utakmice 18. kola Prve HNL-a igrale su se s početkom u 15.00 sati. Prava pozivnica za svakog ljubitelja nogometa da pohrli na tribinu kako bi bodrio svoj najdraži klub.
Tri vijesti o kojima se priča
Međutim, susreti drugog dijela sezone, osim recimo Hajduka, bili su izrazito slabo posjećeni. I dok se u nedjelju na Poljudu skupilo oko 5.000 navijača Bijelih, u Zagrebu i na ostalim travnjacima pojavili su se tek oni najzagriženiji i željni nogometa. A stanka je trajala skoro tri mjeseca. Zašto ljude više ne zanima HNL? Ili hrvatski nogomet?
Znamo da kvaliteta nije ni približno na razini Liga 'petice', ali zar se u gradu sa skoro milijun stanovnika ne može naći dovoljan broj ljubitelja najpopularnijeg sporta na svijetu. Može. No, u čemu je onda problem? Vjerojatno je ljudima dojadilo gledati siromašni HNL ili slušati iste priče bogatih autokrata koji gledaju samo vlastitu korist.
Jer, nemojmo se zavaravati činjenicom kako ljude više na zanima sport i sve ono što on može ponuditi. Tome smo mogli svjedočiti i u nedjelju, kada su se u razmaku od samo pola sata u Zagrebu odigravala dva sportska spektakla. S jedne strane prepuna dvorana Doma sportova i s druge do vrška popunjena zagrebačka Arena. A obje utakmice su bile u prijenosu na televiziji.
Više od 20.000 ljudi s velikim je užitkom odlučilo popratiti Medveščak i CO Zagreb u praktično isto vrijeme. I k tome, atmosfera je bila fantastična. Dok je, recimo, u Maksimiru Dinamo pratilo nešto više od 2.000 ljudi. Na stranu strastvenoj i bučnoj podršci BBB-a, rijetki su bili oni koji su se nakon tromjesečne stanke odlučili s entuzijazmom pogledati Dinamo, ili neki drugi klub HNL-a.
Iako Croatia Sesvete nisu protivnik koji može izmamiti poveći broj gledatelja, onda je to mogao barem prvi sastav hrvatske lige. Je li stvarno mogao? Naći će se skeptici koji će reći – što ćemo gledati kad ništa ne igraju, previše su plaćeni ili neću više ići na stadion dok su Svaguša, Mamić ili netko treći u klubu. Nažalost, jedan dio toga drži vodu, no ima i puno onih koji su izgubili vjeru.
Nakon ovog vikenda teško možemo reći - bit će bolje. HNL je upao u krizu što se tiče posjećenosti na stadionima, i to je realnost. Ali, naša realnost. Još nije kasno, ali definitivno predsjednici klubova i saveza moraju promijeniti politiku vođenja nogometa. Zato se u posljednje vrijeme i spominje zajednička YU liga, nešto slično na regionalnu košarkašku i vaterpolsku. Međutim, ta je ideja u ovom trenutku apstraktna i daleko od ostvarenja.
Prvi i osnovni cilj svakog sporta, pa tako i nogometa, trebao bi biti privući što veći broj gledatelja te da ljudima bude ugodno i zabavno, naravno, bez nasilja. U protivnome, ljudi odlaze doma u grču, depresiji ili strahu...
