Iako u životu ne možeš ići uvijek naprijed, odustajanje od cilja za Ivicu Kostelića nije opcija. Možda tek privremena. Kroz život je, kako kaže, postavljao realna ostvarenja te se tako zadržao na svojem putu.
Često je on bio težak, ali sve ga je to oblikovalo u osobu koja je danas.
"Danas, u odnosu na život prije, imam druge prioritete. Danas imam obitelj i naravno da je vrijeme provedeno s djecom blagoslov i veselje. Imam projekte s jedrenjem, a provesti vrijeme u prirodi je veliko zadovoljstvo", kazao je Ivica za IN Magazin.
Posjetio zatvorenike u Lepoglavi
Kostelić se u posljednje vrijeme često nalazi i u ulozi motivacijskog govornika. Kako nikada ne odustati - naslov je posljednjeg predavanja. Svjedoči vremenu kako je ljudima sve više potrebno ohrabrenje. Svoje iskustvo i energiju nedavno je podijelio i sa zatvorenicima Lepoglave.
"U njima je velika borba. Tu je možda najvažnije potaknuti te ljude da, kada budu među građanima, da budu dio društva, da se ne osjećaju odbačeno", rekao je Ivica pa dodao:
"Samo o tom predavanju mogao bih napisati knjigu, bilo je vrlo zanimljivo".
Na tom gostovanju, kaže, pomalo se osjećao i kao Johnny Cash te se uhvatio gitare. Uz glazbu je, kaže, uvijek sve lakše. Istim se vodi i dok jedri:
"Kad sam u nekakvoj oluji i shvaćam da mnoge stvari nisu pod mojom kontrolom, onda si često nabijem slušalice na uši da ne čuejm to hukanje i škripanje, pucketanje. da se osjećam ugodnije".
Progovorio o najneugodnijem iskustvu na moru
U more se zaljubio još kao dijete. Na mjestu na kojem i danas ljetuje s obitelji na Murteru:
"More me oduvijek privlačilo jer je tako veliko, to je apsoluti poligon slobode, more je preveliko da bi ga se kontroliralo", rekao je pa dodao:
"Meni, osim moje obitelji, ne fali kopno. Na njemu sam cijeli život, ono što mi više fali je more. Fali mi taj osjećaj da budem na tom svom planetu na kojem vrijedi zakoni, koje su stvorili ljudi, već priroda".
Priroda je katkad nemilosrdna, a uvjerio se u to Ivica na brojnim regatama. Samačko jedrenje je najizazovnije, zahtijeva brojne vještine, a avanture Atlantikom su još opasnije noću:
"Iskustvo penjanja na jarbol po noći je bilo nešto što ne bih htio napraviti, ali bilo je potrebno da nastavim regatu. Bilo je to najneugodnije iskustvo na moru".
Dio je skijaškog svijeta, ali veseli se novim regatama
No Ivica se ne da obeshrabriti. Bilo je i vode u brodu, golemih valova, tehničkih problema s brodom, a najuspješniji, među prvih deset, bio je na regati u Normaniji. Natjecanje mu je u krvi, a od skijaškog zlata iz St. Mortiza prošlo je 20 godina:
"Rado se toga prisjetimo. Zvuči nevjerojatno da je prošlo 20 godina, ne želim se uhvatiti u staračkom japajakanju, ali meni to još uvijek lijepo svijetli i to sjećanje neće izblijediti ni malo".
I dalje je dio skijaškog svijeta, mentorira mlade skijaške nade. Ove godine imao je i prvo, kako kaže, pravo obiteljsko skijanje sa suprugom i četvero djece:
"Organizacija je poprilično zamršena. Mislim da si na kraju dana možemo čestitati ako je sve bilo kako smo zamislili, ali drago mi je da djeci možemo osigurati da se bave sportom".
Ivica uživa u njihovu odrastanju, ali zove ga i more. Tako će već ovog vikenda zaploviti Mediteranom i prijeći mnogo milja jer ga čeka čak šest regata od travnja do studenog.