Nenad Kljaić, član hrvatske reprezentacije koja je osvojila olimpijsko zlato u Atlanti 1996., znao je da se Puc bori s opakom bolešću, no ipak je bio šokiran tužnom viješću.

„Takve stvari pogode čovjeka bez obzira što sam bio upućen u cijelu situaciju. Dobro sam poznavao Puca, zajedno smo igrali za Zagreb i hrvatsku reprezentaciju, pa mogu reći da je stvarno bio ljudina. O njemu mogu reći samo sve najbolje“, kazao nam je Kljaić.

„Puc je najbolji lijevi vanjski s kojim sam ikad igrao, a igrao sam u karijeri s puno velikih igrača“, zaključio je Kljaić kojem je nedavno preminuo otac Velimir, izbornik zlatne hrvatske reprezentacije iz Atlante.

„U kratkom roku otišla su dvije hrvatske rukometne legende. Da je živ, oca bi sigurno jako pogodila ova vijest. Puca je iznimno cijenio i poštivao kao igrača, ali i kao čovjeka“, zaključio je Kljaić.

Zlatan Saračević: Pamtim ga još kao 17-godišnjeg klinca!

Tužnu vijest teško je primio i Zlatan Saračević, dugogodišnji Pucov suigrač iz hrvatska reprezentacije.

"Čim sam čuo vijest pohitao sam u prostorije RK Zagreb. Oni su me i obavijestili da je Puc preminuo. Nažalost bilo je pitanje dana kada će do nas doći tužna vijest. Svi smo u šoku. Skupili smo se u klubu da vidimo što i kako dalje“, ispričao nam je Saračević.

„Iztok mi je bio cimer u reprezentaciji i klubu deset godina. Bili smo prijatelji i izvan terena, zajedno smo ljetovali, smijali se i plakali. Pamtim ga još iz dana kad je kao 17-godišnji klinac iz Velenja došao u Borac iz Banja Luke, gdje smo zajedno igrali neko vrijeme“, ukratko je Saračević prepričao svoja sjećanja na Iztoka.

„Stigao je u Borac kao najbolji strijelac omladinskog Europskog prvenstva. Bio je sjajan igrač, ali uvijek se znao podrediti interesima momčadi. Nakon što je završio karijeru, postao je uspješan biznismen. Međutim, godine 2005. prodao je stan i kafić te se preselio sa suprugom Jasenkom u SAD zbog teniske karijere sina jedinca Boruta“, ispričao je Saračević dodajući kako je prije nekoliko mjeseci doznao kako je Puc teško bolestan.

„Strašno me pogodilo kad sam čuo tu vijest. Eto, u automobilu još mi stoji bedž s likom Iztoka Puca, koji sam dobio na nedavnoj dobrotvornoj utakmici. Tako će stajati i u buduće“, istakao je Saračević.

Slavko Goluža: Nema više 'Kljuna' i Iztoka!

Izbornik hrvatske reprezentacije Slavko Goluža ističe da mu je bila čast što je poznavao Iztoka Puca.
„Svima nam je teško u ovim trenucima, ali naravno da je najteže njegovoj obitelji. Kad sam čuo da je preminuo prvo što mi je palo na pamet bio je onaj gol koji je zabio Wallau za europski naslov Zagreba“, kazao je Goluža.

„Bio je sjajan igrač, ali i veliki borac. Nikada nije odustajao. Odigrao je finale u Atlanti praktički na jednoj nozi. Rekao sam mu da ću se skinuti i zamijeniti ga na njegovoj poziciji ako ne može, a on je uzvratio: Mali, sjedi na klupu i budi spreman!“ prisjetio se Goluža te dodao:

„Kad sam na dobrotvornoj utakmici za Puca pogledao onu našu sliku iz Atlante, pustio sam suzu: Gledam 'Kljuna' više nema, a, eto, sada i Puca. To ti je život“, tužno će Goluža.

Božidar Jović: Bio je mozak momčadi i vođa na terenu!

Član zlatne generacije hrvatskog rukometa iz Atlante Božidar Jović poznaje se s Pucom još dok su zajedno nastupali u banjolučkom Borcu.

"Imao sam 18 godina kada sam došao u Borac. Puno mi je pomogao savjetima. Bili smo veliki prijatelji izvan terena, no teško mi je sada, kada nas je pogodila ova tužna vijest, nešto suvislo reći“, tužnim glasom rekao je Jović.

„Zauvijek će mi u sjećanju ostati odlučujući gol protiv Wallaua u zadnjoj sekundi kad smo drugi put zaredom postali prvaci Europe.“

Jović kaže da se nakon prekida igračke karijere često s Iztokom viđao na Pagu, gdje je ljeti znao doći s obitelji.
„Tužna vijest iz SAD-a zaista je potresla sve nas iz rukometa, pogotovo kad nas napusti netko tako mlad kao Iztok“.

Kada je Jović saznao da Iztok boluje od zloćudne bolesti sugerirao mu je da dođe na liječenje u Hrvatsku.

„Ipak je odlučio ostati u SAD-u. Napustio nas je prerano jedan od najvećih lijevih vanjskih svih vremena, igrač koji je bio mozak momčadi i pravi vođa na terenu. To će potvrditi svi koji su s njime igrali“, kazao je Jović.

Senjanin Maglajlija: Volio je pjesmu, glazbu i zabavu!

Bivši trener Zagreba Senjanin Maglajlija također se prisjetio zajedničkih igračkih dana koje je proveo s Pucom u Banjoj Luci.
"Punih osam mjeseci zajedno smo živjeli u stanu dok smo igrali za Borac. To su bili moji počeci, a Puc je već bio iskusan igrač i moram reći da sam od njega strašno puno naučio“, rekao je Maglajlija.

Kada o Pucu govori kao o prijatelju i čovjeku van terena ispričao nam je i jednu anegdotu:
„Mi u Banjoj Luci smo tada obično imali predrasude o Slovencima da su hladni, no Puc je bio nešto posebno. Zvali smo ga od milja 'balkanski Slovenac' jer je kao i mi volio pjesmu, glazbu i zabavu. Što se kaže, volio je sve što vole mladi.“

Kada se prisjetio Puceve igračke karijere Maglajlija je istakao jednu utakmicu:
„Na EP 2000. godine Hrvatska i Slovenija su igrale odlučujuću utakmicu za odlazak na Olimpijske igre, a podatak da nas je Slovenija dobila a da Puc u 60 minuta nije zabio niti jedan gol sve govori. Pogodio je, sjećam se, jednom stativu, ali je vodio momčad do pobjede. Puc zasigurno spada među najveće rukometne legenda Europe, a samim time i svijeta.“