Galerija
Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu iz Montreala, za vježbu na preči, sada je u vlasništvu mladića iz Dubrave - Tina Srbića.
"To je bila neka druga dimenzija. Sve je bilo meni onako savršeno, jednostavno, nije se moglo bolje dogoditi. I nastupao sam bez pritiska, bez neke treme, jednostavno sam čak i u nastupu uživao, jer nama se često zna dogoditi u gimnastici da zbog nekog prevelikog pritiska odradimo taj nastup u nekom grču", priznao je Tin.
No grča nije bilo i prva zlatna medalja za Hrvatsku je tu. Tinova vježba traje oko 50 sekundi. Da bi ju doveo do savršenstva, Tin vježba 24 sata tjedno ili mjesečno 96 sati.
"I onda to puta još 17 godina koliko ih treniram. To je tako kod nas. Mi nemamo drugi pokušaj. Znači naša vježba, svi ti sati se zbroje u 50 sekundi gdje moraš pokazati ono što si trenirao", kaže svjetski prvak.
Koje si godište?
"96-to."
I sad ono što ljude zanima, jer nemaju dobru percepciju preko ekrana kada te vide, koliko si visok, koliko si težak?
"Visok 170cm, težak oko 68, tu negdje".
Gimnastikom se počeo baviti od četvrte godine života. Tata je htio da Tin igra nogomet, ali i hokej. Budući da je bio sitan, izbor je pao na gimnastiku.
Tko je Tin Srbić?
"Dječak iz Dubrave koji voli raditi. Mama me naučila da radim, da slušam i mislim a me to dovelo sad do ove razine. Taj trud i taj rad, ali eto volim se podružiti i s prijateljima u kvartu, na faksu, tu na treningu", otkriva Srbić.
Studira na fakultetu strojarstva i brodogradnje.
Kada ti počinje dan?
"Ustajem se oko 6.50, kako koji dan. Krećem oko 7.15 od doma, autom do faksa ili kluba. Ovisi je li prvo trening ili fakultet. Po tome se ravnam. Između pauza od predavanja odradim trening, ili ako je samo ujutro, odradim popodne cijeli trening".
Danju zna odraditi i dva treninga. Voli nogomet i kartati belu. Ne pamti kad je bio kod liječnika, osim redovitih pregleda zbog natjecanja.
"Idem ove naše sportske preglede koje svake godine moram obaviti, tako da to obavljam i da je to sve uredu."
Onda je bespotrebno pitati kakva Ti je krvna slika, kave su masnoće...
"Krvana slika mi je odlična. To mi uvijek kažu kada mi vade krv, da je to jedna od najboljih krvnih slika koje su vidjeli. K'o trkaći konj".
Daj nam reci što jedeš, kako se hraniš?
"To je dobro pitanje. Ujutro izjurim iz kuće, uzmem bananu ili dvije. To mi je kao neki doručak, ajmo reći. Nedjeljom pojedem nešto normalno, tipa kajgana, ili tako nešto"
Jedeš kruh?
"Kruh malo jedem, čak ne iz tog razloga što za nas nije toliko dobar. Uz neko varivo, uz to pojedem kruh".
Junk food, padne i to ponekad, kako kaže, ali su mu najdraža variva – mahune, kelj, obožava povrće. No nema jela bez mesa.
Dva mjeseca je prošlo od natjecanja i zlatne medalje. Svi su se htjeli fotografirati s njim, biti u njegovom društvu. A sada - hrvatska stvarnost!
Što se zapravo promijenilo? Znamo da je bilo silnih velikih obećanja da će se napraviti ovo ili ono, da ćeš dobiti ovo ili ono, na kraju tresla se brda, rodio se miš.
"Pa otprilike, zapravo da. U onih prvih tjedan dana kada sam se vratio mene su ljudi zvali, ja nisam nikoga zvao."
Nudilo se tada sve i svašta – pojavljivanje u reklamama, sponzorstva daljnih priprema, automobil, bolji uvjeti za vježbanje...
"Želim samo reći da ono, mene više nervira taj neki odnos nego sama ta činjenica da ja nemam sponzore".
Znači od silnih obećanja ništa?
"Pa da, ništa, niti dvorane, niti auto, niti šta mi je sve bilo obećano".
Tin dodaje: "Živjet ću kao i prije, vježbat ću kao i prije, a svakomu na čast i obraz njegovo ponašanje."
Definitivno Tinu trebaju bolji uvjeti za vježbanje zbog plasmana na Olimpijske igre, gdje ide na višeboj.
"Tu kod nas vidite i sve ove stupove i koliko je to zapravo za jednu gimnastičku dvoranu stisnuto. Nisu pravi uvjeti. Naravno da ću ja i u ovim uvjetima dati sve od sebe i vjerujem 99 posto i siguran sam da ću dati sve od sebe da odem na Olimpijske igre, ali to je meni osobno jedini razlog zbog kojeg meni treba dvorana".
Pitamo za hrvatsku zlatnu mladež? Evo ga, čovjek je ispred vas. Za razliku od ONE zlatne mladeži, Tin ne pokazuje statusne simbole, ne živi za izlaske, naslikavanja po društvenim mrežama nego na najbolji mogući način pronosi priču o Hrvatskoj.
